Spasene 334 žrtve porodičnog nasilja

Sigurna kuća u Banjaluci, u kojoj trenutno boravi 14 osoba, ovih dana obilježava pet godina postojanja. Od osnivanja u februaru 2007. godine pa do danas ona je pružila utočište za 157 žena i 177 djece žrtava porodičnog nasilja.

- Inicijativu za osnivanje Sigurne kuće pokrenule su Udružene žene Banjaluka. Ipak, oni najzaslužniji za njen nastanak su Administrativna služba grada i Vlada Republike Srpske, koji i finansiraju naš rad. Jako je važno da postoji ovakav tip podrške ženama i djeci koje trpe nasilje u porodici. Sigurna kuća im je krov nad glavom za neki prvi period kada se sklone od nasilnika - rekla je koordinator Sigurne kuće u Banjaluci Amela Bašić-Tomić.

Kako ona navodi, Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici određeno je da osobe mogu da borave tri mjeseca u Sigurnoj kući, s tim da postoji mogućnost da se taj boravak produži na šest mjeseci.

- U tom periodu žene i djeca prolaze kroz poseban program u kojem im se pruža psihosocijalna, pravna i medicinska pomoć od strane stručnog osoblja koje im je dostupno 24 časa. Postoji i niz radno-okupacionih terapija, kreativnih radionica, te radionica iz oblasti zdravstvene njege, osnaživanja i upoznavanja žena sa mogućnostima koji im zakoni iz socijalne zaštite pružaju - objasnila je Bašić-Tomić.

Prema njenim riječima, oko 60 odsto žena nastavilo je sa samostalnim životom poslije boravka u Sigurnoj kući, dok su se ostale vratile u problematičnu porodičnu zajednicu.

- Ovo je veoma dobar rezultat s obzirom na ekonomsku krizu i stepen nezaposlenosti. Imamo saradnju sa određenim poslodavcima koji nam izlaze u susret i zapošljavaju žene, što je prvi korak u stvaranju novog života sa svojom djecom, daleko od nasilja koje su trpjele godinama. Poslije toga slijedi pronalaženje stana, čime se i stiču uslovi za napuštanje Sigurne kuće - istakla je Bašić-Tomić.

Ona je dodala da se često dešava da žene koje se vrate u bračnu ili vanbračnu zajednicu u kojoj su zlostavljane ponovo zatraže utočište u Sigurnoj kući.

- Da bi došle do nas, žene moraju prijaviti nasilje policiji, koja poziva mobilni tim sastavljen od predstavnika Centra za socijalni rad i Udruženih žena i oni donose odluku o smještanju u Sigurnu kuću. Jako teško je ženama koje su već u teškom psihičkom stanju donijeti takvu odluku - kazala je Bašić-Tomić.

Ona je dodala da je jedan od velikih napredaka povećana osjećajnost društva na ovu problematiku, jer ljudi sve više osjećaju obavezu i odgovornost da pomognu na razne načine žrtvama nasilja.

- Naš najveći uspjeh i potvrda radu su žene koje su u toku boravka u Sigurnoj kući odlučile da nastave dalje i kada ih vidimo srećne, zbrinute, zaposlene i da zajedno sa svojom djecom uživaju u životu bez nasilja, znamo da smo uradili pravu stvar - rekla je Bašić-Tomić.

Mali stanovnici

- Djeca u većini situacija nisu direktne žrtve nasilja u porodici, ali samo prisustvo takvim scenama može da ostavi trajne psihičke posljedice na njih. Često se dešava da budu i zanemareni od stane majke koja trpi zlostavljanje na čemu aktivno radimo u toku njihovog zajedničkog boravka u Sigurnoj kući - rekla je Amela Bašić-Tomić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.