Slijepim licima nedostaju psi vodiči

Kretanje slijepih lica uz psa vodiča nije zaživjelo u praksi ni u Banjaluci, a ni u Republici Srpskoj, jer ne postoji centar za obuku pasa, kao ni odgovarajućeg kadra. A poznato je da je jedan od tri načina na koja se slijepa i slabovida lica kreću uz pomoć pasa vodiča, dok su ostala dva uz pomoć bijelog štapa i pratioca.

Rekao je ovo "Glasu Srpske" predsjednik Saveza slijepih RS Branko Suzić.

Prema njegovim riječima, potreba za ovakvim centrom postoji, ali interesovanje članova Saveza nije veliko zbog finansijskih sredstava.

- Finansije su nas odvukle sa te putanje, jer naši štićenici nemaju novca, a jedan takav pas, kao i njegova obuka koštaju. Za nas je to skupa investicija. Niko od nadležnih nije prepoznao potrebu da se otvori takva ustanova, a mi bismo podržali takvu inicijativu - rekao je Suzić.

Naglasio je da još uvijek nisu razgovarali sa nadležnima iz gradske uprave o pitanju otvaranja jednog ovakvog centra.

- Svjesni smo da je potrebno zemljište za izgradnju, kao i odgovarajući kadar. Mada, postoji ideja da uz obuku graničnih pasa bude otvoren i jedan poseban segment gdje bi se obučavali i psi vodiči - rekao je Suzić i dodao da potreba za ovakvim psima nije izražena samo kod slijepih, nego i kod osoba sa invaliditetom.

Predsjednik Društva za zaštitu životinja "Noa" Dragomir Mijić istakao je da je trenutno u toku akcija za nabavku psa vodiča Banjalučanki Klari Vujinić.

- Pokušavamo raznim aktivnostima i manifestacijama, kao i apelima na sve ljude dobre volje, da sakupimo dovoljno novca da bi se Klari obezbijedio pas vodič, jer treba da bude izdvojeno oko 13.000 evra za jednog psa. Dio sredstava smo sakupili i napredujemo ka tom cilju - rekao je Mijić.

Napomenuo je da se za sada psi nabavljaju iz Hrvatske, jer tamo postoji Centar za obuku.

- Komplikovana je procedura. Treba podnijeti zahtjev za listu čekanja da biste dobili psa, koji prvo treba da provede godinu na takozvanoj socijalizaciji, jer treba da se upozna sa budućim vlasnikom i sredinom u kojoj će živjeti. Svaki pas se dresira posebno, u zavisnosti od budućeg vlasnika, njegovih osobina i karaktera - objasnio je Mijić.

Dodao je i to da vrijeme provedeno na listi čekanja zavisi od mogućnosti usklađivanja karakteristika odškolovanog psa u odnosu na osobine potencijalnog vlasnika.

- Ponekad se čeka i po dvije godine da bi se dobio dresiran pas. On iziskuje određene troškove, ali njegova uloga nema cijenu u životu slijepe osobe. Nemamo osposobljenih ljudi, a sredina u kojoj živimo nema sluha za ovakve stvari - ogorčen je Mijić.

Pravila o dresuri

- Izbor pasa koji se daju na korišćenje slijepim licima sprovodi se na temelju procjene njihovih genetskih karakteristika. Najčešće se koriste labradori i zlatni retriveri, kao i druge rase, njemački ovčari - rekao je Dragomir Mijić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.