Rampe nisu dovoljne: Osobe sa invaliditetom i dalje nailaze na prepreke u Banjaluci

BANjALUKA - Rampe i prilagođeni trotoari nisu dovoljni za potpunu pristupačnost objekata i za kretanje, jer osobe sa invaliditetom i dalje nailaze na prepreke u korišćenju javnih usluga, prevoza i drugih gradskih sadržaja.

Borac za prava osoba sa invaliditetom Vanja Čolić za "Glas Srpske" smatra da je Banjaluka, u poređenju sa drugim lokalnim zajednicama, relativno pristupačna korisnicima kolica i drugih pomagala, ali to, ističe ona ne znači da je situacija zadovoljavajuća za sve osobe sa invaliditetom.

- Pristupačnost se ne odnosi samo na korisnike kolica, već i na osobe sa oštećenjem vida i sluha - pojasnila je ona.

Prema njenim riječima, jedan od glavnih problema su neadekvatno urađeni spustovi na pojedinim trotoarima.

- Oni se ne nalaze u blizini pješačkog prelaza ili na jednoj strani ulice postoje, dok ih na drugoj nema. Kod rekonstrukcija ulica u samom centru o tome se vodi računa, dok su prigradska naselja i dalje nedovoljno pristupačna - kazala je ona.

Rampe predstavljaju najbolje i najsigurnije rješenje za kretanje korisnika kolica ukoliko su urađene po standardima.

- Podzemni prolazi ili javni liftovi u značajnoj mjeri nisu u funkciji, tako da se ne možemo osloniti na tu mogućnost - rekla je Čolićeva.

Istakla je da olakšan pristup ne znači i nesmetano korišćenje sadržaja koje određeni javni objekat nudi.

- Većini javnih ustanova, zdravstvenih institucija, prodavnica ili ugostiteljskih objekata možemo fizički prići jer imaju rampu, ali je pitanje da li zadovoljavaju sve standarde pristupačnosti. U zdravstvenim ustanovama i dalje imamo visoke šaltere, tako da nijedna osoba koja koristi kolica ne može sama otići kod ljekara - istakla je ona.

Dodala je da za pristupačnost zdravstvenih usluga nije dovoljno to što osobe sa invaliditetom imaju prednost prilikom odlaska kod ljekara.

Udruženje žrtava saobraćajnih nezgoda "STEP" predstavilo je analizu pristupačnosti ugostiteljskih objekata.

- Poražavajuća je činjenica da samo jedan hotel u gradu ima prilagođene sobe za osobe sa invaliditetom, dva restorana imaju pristupačan toalet, a nema nijedan kafić - naglasila je Čolićeva.

Kako kaže, javni prevoz ne podrazumijeva samo prilagođene autobuse, već i autobuska stajališta i trotoare.

- Jednako je važna i obučenost vozača za pružanje adekvatne podrške, od rukovanja rampom do direktne pomoći samom korisniku kolica ili osobi koja se kreće uz pomoć drugog pomagala. Zbog navedenog, osobe koje su korisnici kolica i koje zavise od tuđe pomoći uglavnom koriste specijalizovani prevoz preko organizacija - rekla je Čolićeva.

Naglasila je da svakodnevno svjedočimo nepropisnom parkiranju i zloupotrebi parking mjesta.

- Ne razmišlja se o potrebama osoba sa invaliditetom u pogledu sigurnog i adekvatnog parking mjesta, kao da nam se poručuje da ne treba da izlazimo iz svojih domova, idemo na posao, u grad, generalno da se krećemo - kaže ona.

Dodala je da se potpisivanjem Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom 2010. godine, BiH obavezala na puno ostvarivanje prava bez diskriminacije po osnovu invalidnosti.

- Za 16 godina nije mnogo urađeno. I dalje se najviše priča o fizičkoj pristupačnosti jer se ona najbolje vidi. Ako znamo da je personalna asistencija jedan od glavnih preduslova za samostalan život osoba sa invaliditetom, krajnje je vrijeme da se ozbiljnije pristupi rješavanju ovog pitanja - zaključila je ona.

Zapošljavanje

Vanja Čolić je navela da većina oblasti zahtijeva unapređenja kako bi osobe sa invaliditetom mogle da ostvaruju jednaka prava.

- Jedna od najproblematičnijih oblasti je zapošljavanje osoba koje imaju radnu sposobnost i formalno obrazovanje, ali zbog svojih ograničenja i zavisnosti od pomoći drugog lica ne dobijaju priliku - kazala je ona.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.