Porodično nasljeđe oblikovalo strast Miloša Štrkića: Perom čuva sjećanje na banjalučke velikane

BANjALUKA - Dok strpljivo iščekuje izlazak svoje prve zbirke poezije u izdanju ugledne beogradske kuće, mladi autor knjige “Velikani grada na Vrbasu” Miloš Štrkić ostaje vjeran svojoj vječnoj inspiraciji i rodnom gradu Banjaluci.

Govoreći za “Glas Srpske”, vratio se u školske dane, kada je nastala njegova ljubav prema pisanju, kao i prve riječi na papiru koje su nagovijestile budućeg autora.

- Sjećam se da nam je učiteljica rekla da napišemo nešto o proljeću. Tako su nastali moji prvi stihovi. Kasnije, kako sam rastao i upoznavao svijet oko sebe, razvila se ljubav prema istoriji - naveo je on.

Vjeruje da je ta ljubav bila dio nasljeđa njegove porodice, koja potiče sa čuvenog Zmijanja.

- Zahvaljujući majci u meni ima i kozaračke krvi. Često se našalim da sam najbolja kombinacija Krajišnika, pola duše mi je sa Kozare, a pola sa Manjače. Kada sve ovo sagledate, možete zaključiti gdje se rađa moja inspiracija. U sjenkama predaka i tamnoj noći leži tajna mog stvaralaštva - istakao je on.

Posjeduje bogatu privatnu biblioteku 

Prema njegovim riječima, zamisao da napiše knjigu rodila se prilikom obične šetnje i smatra da većina ideja dolazi tiho i mirno.

- Prolazeći kraj mnogih građevina, slušajući priče starijih Banjalučana, u meni se stvorila želja da napišem nešto o onima koji su dio sebe ugradili u ovaj grad. Tada sam imao šesnaest godina. Dječak koji ima volju, želju i skromno znanje. Tako je krenuo moj put u istraživanje, razgovore sa potomcima, sakupljanje arhivske građe i svega onoga što bi mi bilo od koristi. Zahvaljujući dobrim ljudima koji su mi izašli u susret, pružili iskren savjet, ali prije svega mojoj porodici, uspio sam da se izborim sa vjetrenjačama i određenom dozom sujete koju tada nisam mogao da prepoznam - ispričao je Štrkić.

Naveo je da su biografske knjige veoma teške za pisanje, jer o nekim ličnostima nije postojalo mnogo arhivskih podataka.

- Trebalo je potražiti potomke, ukoliko su još bili živi, pročitati periodiku i staru štampu. Nastojao sam da sve te ljude prikažem na najbolji način, svjestan da smo svi od krvi i mesa, sa manama i vrlinama koje nam život stavlja na leđa - pojasnio je on.

Ideja je bila da otrgne od zaborava ljude koji su bili gotovo izbrisani iz prošlosti grada, poput banjalučkog gradonačelnika Husedžinovića, pojedinih slikara i banova.

- Tako je nastala moja kompozicija od petnaest biografija. Kada pročitate knjigu, postaje vam jasno zašto se ovaj odabir pokazao zanimljivim. Svaki od velikana utkan je u dio moje duše. Čitaoci su pokazali veliko interesovanje za lik i djelo Hamzage Husedžinovića - rekao je.

Kako kaže, nije ni sanjao da će sedam godina poslije prvog izdanja i dalje govoriti o knjizi “Velikani grada na Vrbasu”.

- Krajem prošle godine objavljeno je treće izdanje. Imao sam priliku da ga promovišem širom Republike. Ta iskustva su mi dragocjena. Živa riječ sa čitaocima je nešto najljepše. Po objavljivanju knjige moja profesorica srpskog jezika u Ekonomskoj školi rekla mi je da se ne brinem i da će knjiga pronaći svoj put. Zaista se to ostvarilo. Knjiga “Velikani grada na Vrbasu” došla je do dinastije Karađorđević, predsjednika Srbije, uglednih profesora i kulturnih radnika. Bio je zanimljiv njen put od Banjaluke pa sve do Amerike i Dominikanske Republike. Najbitnije mi je da i dalje putuje i živi - naglasio je on.

Miloš posjeduje bogatu privatnu biblioteku u kojoj se nalaze rijetka i stara izdanja, ali i najnoviji naslovi iz oblasti književnosti i istorije.

- Ljubav prema starim knjigama i kolekcionarstvu rodila se zajedno sa ljubavlju prema čitanju i pisanju. Imam mnogo publikacija koje se odnose na Banjaluku i njenu prošlost. Na mojim policama mogu se pronaći knjige koje su izdate od DžIDž do DžDžI vijeka. Tu su prva izdanja, knjige koje su bile zabranjene i knjige sa posvetom. Uvijek mi je drago da izdvojim posljednju zbirku pjesama Milana Rakića objavljenu za njegovog života, iz tridesetih godina prošlog vijeka. Pored knjiga, prikupljam i stare razglednice koje svjedoče o minulim danima prošlosti našeg grada - naveo je Štrkić.

NAGRADA 

Autor Miloš Štrkić, koji je prošle godine u aprilu povodom Dana grada dobio nagradu i priznanje za mlade, rekao je za “Glas” da mu je to ujedno bio i poseban rođendanski poklon, s obzirom na to da je rođen u istom mjesecu.

- Najteže je biti prepoznat i cijenjen u svom gradu. Svako priznanje ima posebnu vrijednost, jer pokazuje da neko prati i vrednuje vaš rad. Ova nagrada mi je posebno draga, jer sam rođen u ovom gradu, odrastao na njegovim ulicama, ovdje završio fakultet i danas radim - kazao je Štrkić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.