Ponedjeljak koji je zauvijek izmijenio Banjaluku

Jelena Stojišić
Ponedjeljak koji je zauvijek izmijenio Banjaluku

BANjALUKA - Sve je ličilo na veliko zlo koje je 27. oktobra 1969. godine zadesilo grad i zauvijek promijenilo naše živote.

Kazao je za "Glas Srpske" Zlatko Velikonja, koji je u tom teškom razdoblju imao 15 godina.

- Igrao sam se sa drugarima u parku Mladen Stojanović, kad se ljudi počeli uplašeno da istrčavaju na ulice. Na kućama su se pojavile pukotine, a krovovi su se urušili - rekao je Velikonja.

Kaže da su tu noć prespavali u dvorištu a sutradan su dobili šator.

- U parku je bilo napravljeno šatorsko naselje i postavljeni željeznički vagoni za smještaj ljudi. U tom periodu vladala je velika solidarnost. Ljudi su bili razboriti, a bila je organizovana i pomoć putem mjesnih zajednica. Redovno smo dobijali hranu, kućne potrepštine i toplu odjeću - ispričao je Velikonja.

Dodao je da se zahvaljujući pomoći iz cijele bivše Jugoslavije, Banjaluka brzo oporavljala i postala još ljepša, rodila se iz pepela.

Banjalučanku Dušanku V. zemljotres je zatekao u stanu sa još dvije sestre i majkom.

- Imala sam 12 godina. Osjetili smo kao neki huk i odjednom se desio jak udar, u tom trenutku nismo bili svjesni ničega. Znam da smo rukama prekrili glave ali majka nas je brzo izvela ispred zgrade jer smo živjeli na prvom spratu - kazala je Dušanka.

Prisjeća se i ružne slike kada se zemljotres završio.

- U pet minuta smo ostali bez krova nad glavom. Kada samo vidjeli grad onako sravnjen, zgrade porušene svi smo bili u strahu i plakali smo. Bojali smo se novog zemljotresa. Kasnije smo mi od tatinog preduzeća dobili stan ali ja nikada ne mogu zaboraviti naš bez kojeg smo ostali jer su tu bile naše najdragocjenije uspomene - prisjetila se Dušanka.

Istoričar i arhivista u Arhivu Republike Srpske Vladan Vukliš kaže da je zemljotres iz 1969. bio svojevrstan šok, koji je Banjalučane ubacio u ciklus nimalo jednostavnog života, obilježenog srušenom okolinom i pokušajem vraćanja života u normalne tokove.

- Od nedjelje, 26. oktobra 1969. Banjaluku je pogodila razorna serija zemljotresa od kojih je najjači zadesio grad u ponedjeljak ujutro - kaže Vukliš. Dodao je da su akcije solidarnosti bile od velikog značaja za nastavak života u devastiranom gradu.

- Humanitarni rad odvijalo se kolektivno, kroz organizacije, institucije ili zahvaljujući građanima u masi nesebičnog svijeta. Jugoslovenske i međunarodne akcije solidarnosti bile su od velikog značaja za nastavak života u devastiranom gradu. Zabilježeno je preko 20.000 darodavaca. Donirali su materijal, hranu, privremene smještajne objekte, šatore, sanitarije. Mnogi su dolazili da pomognu u raščišćavanju ruševina, izgradnji, radu na selu - zaključio  je Vukliš.

Seizmogena zona, u kojoj se nalazi Banjaluka, takva je da možemo očekivati zemljotrese istog ali i jačeg intenziteta, jer se događa da budu prevaziđeni istorijski maksimumi kao što je bilo krajem 2020. godine u Petrinji, kaže seizmolog Snježana Cvijić-Amulić.

- Sam rasjed, na kom leži i Banjaluka, povezan je sa rasjednom strukturom u kojoj je i Petrinja, jer zemljotres ne poznaje granice. U geološkom smislu, 70 kilometara nije daleko, a segment rasjeda koji ide od Banjaluke do Jastrebarskog, vrlo je ozbiljan jer se mogu očekivati potresi kakav je bio 1969. - rekla je Cvijić-Amulić.

Ona je podsjetila da je Banjaluku 26. oktobra 1969. oko 16.30 pogodio prvi potres magnitude 5,8 po Rihteru, koji je prethodio drugom, razornijem.

- Sutradan je bio jači zemljotres, magnitude 6,6 stepeni po Rihteru i intenzitetu u epicentaralnoj zoni od devet stepeni po Merkaliju - dodala je Cvijić-Amulić.

U zemljotresu je poginulo 15, a povrijeđeno 1.117 sugrađana. Oštećeno je oko 14.000 zgrada, sa 4.000 stanova u zgradama za rušenje i 21.000 stanova u teško oštećenim objektima.

Savjeti

Snježana Cvijić-Amulić kaže da zemljotres kratko traje i da je najvažnije ostati pribran.

- Ako ste u epicentralnoj zoni, to je svega nekoliko sekundi. Osnovno pravilo je ne istrčavati napolje, ne iskakati kroz prozore. Tamo gdje se zadesimo, trebalo bi pronaći sigurno mjesto pored nosivog zida, zauzeti položaj fetusa, sklupčati se pored zida i sačekati da to prođe. Tek kad prođe, treba izaći - rekla je Cvijić-Amulić.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana