Oproštaj od najstarijeg Banjolučanina, Radoslava Raje Nikolića

Porodica i prijatelji 17. septembra odali su posljednju počast najstarijem građaninu Banje Luke Radoslavu Raji Nikoliću, intelektualcu i inženjeru šumarstva.

Svi smo prolazili ulicom Save Mrkalja i gledali sa interesovanjem staru omanju kuću preko puta Medicinskog fakulteta, na kojoj je kao godina izgradnje zapisana 1904. godina. Ovaj naš sugrađanin, koga se stariji Banjalučani sjećaju kao elegantnog, uvijek obrijanog gospodina sa kravatom i šeširom, rođen je upravo te godine 8 maja. Zahvaljujući izuzetnim fizičkim i duhovnim sposobnostima, poživio je 105 godina.

Bio je najstariji živi gimnazijalac Banje Luke. Uspješno je diplomirao na Šumarskom fakultetu u Beču 1929. godine.

Vratio se u svoju BiH da je pošumljava i sačuva njenu veličanstvenu prirodu. Kao povjerenik za oblast šumarstva formirao je šumska gazdinstva u Banjoj Luci, Drvaru, Novom Gradu, Petrovcu, Glamoču... Nije dugo ostao na funkciji, jer je zaključio da politika nije njegov poziv, pa je izabrao mjesto profesora u Šumarskoj srednjoj školi u Trapistima i ostao cijeli život u struci. Bio je omiljeni profesor koga su se njegovi đaci rado sjećali. Posvetio se sadnji plemenitih stabala u Banjoj Luci, a njegovi borovi i breze su i danas ispred Narodne skupštine RS i drugim prostorima u centru grada. Organizovao je pošumljavanje Trapista, Trešnjika, Srpskih Toplica i šire okoline Banje Luke, Kotor Varoša i Kneževa. Sjemenom jele pošumljavao je Kozaru i okolinu Petrovca. Osnovao je deset rasadnika i to u Banjoj Luci, Mrkonjić Gradu, Kotor Varošu, Prnjavoru... Uz svoju kuću u Beneševoj ulici, sada ulici Save Mrkalja, stvorio je mali, ali bogat i rijedak botanički arboretum, u kojem je raslo i njegovo najomiljenije drvo -   Pančićeva omorika.

Bio je zaljubljenik planine Klekovača i Šator. Često bi znao reći: "Svako stablo na Klekovači vrednije je od najskupljeg automobila".  Šumarima je govorio da treba da budu pošteni i da srcem i dušom vole svoju struku.

Osim što je bio odličan stručnjak, bio je i pravi intelektualac i filozof. Cijenio je Šopenhauera, a od klasika, najčešće je čitao Šekspira, Dostojevskog, Balzaka, Andrića, Selimovića i Crnjanskog.

Bio je hrabar čovjek. Viđali smo ga da sa 92 godine vozi motor i da se penje na stabla i reže grane. Sa suprugom Slavicom živio je u braku do njene 92. godine kad je umrla. Stekao je sina i kćerku i troje unučadi. Njegov život je sadržavao u sebi tri života, sa 34 godine se oženio, radio 42 godine. Četrdeset godina je proveo u penziji,  tiho, u porodičnoj kući, sa kojom je zajedno stario.

Izreka

Čika Raja je svima koji su ga obilazili ukazivao poštovanje, a damama bi ljubio ruku i dijelio komplimente. Najdraža izreka mu je bila latinska izreka: "Quidquid agis prudenter agas et respice finem " (Što god radiš, razborito radi i misli na kraj).

********

Nikolićevi borovi i breze i danas pred Narodnom skupštinom RS

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.