Kineska obuća gasi stari zanat

Banjaluka - Bavljenje obućarskim poslom sve manje je zanimljivo mladima, a pojavom jeftine obuće ovaj stari zanat osuđen je na izumiranje.

Obućar Dušan Udovčić, koji je počeo da popravlja i izrađuje obuću 1974. godine, kaže da će ovo zanimanje potpuno nestati, ukoliko se nešto ne promijeni i mladi ne pokažu više interesovanja za bavljenje ovom djelatnošću.

- Dok postojimo mi, stari obućari, ovaj zanat neće nestati. Zato se mora nešto učiniti i mlade motivisati da se bave ovim poslom. Sa zadovoljstvom bih prihvatio da podučavam nekog mladog obućara i da na njega prenesem znanje i iskustvo koje sam godinama sticao - kazao je Udovčić.

Po njegovim riječima, veliki problem za obućare predstavlja jeftina obuća, za čiju se popravku cijena mora sniziti, da ne bi bila jednaka cijeni novog para.

- Ima dosta jeftine obuće koju ljudi donose na popravku. Prihvatamo je i popravljamo jednako pažljivo kao i skuplju, iako od toga nemamo nikakvu zaradu. Dobro je i ako ostanemo na pozitivnoj nuli - pričao je Udovčić.

I njegov mlađi kolega Dragan Ševa ukazao je na faktore koji su uticali da obućarski zanat postane jedan od onih kojih bismo se u budućnosti mogli samo sjećati.

- Mnogo je razloga zbog kojih je zanimanje obućara pred gašenjem. Jeftina kineska obuća najveći je neprijatelj ovog zanata, a ni samo zanimanje nije profitabilno i teško se od njega može živjeti - objasnio je Ševa.

Kako je ispričao, često se desi da popravka cipela košta više nego novi par.

- Danas možete kupiti cipele za deset maraka. One su lošeg kvaliteta, pa će vrlo brzo otpasti gumice ili će se odlijepiti. Njihova popravka koštaće oko 12 KM i vlasnik tih cipela shvatiće da mu se više isplati da kupi nove za isti novac, nego da ih popravlja - kazao je Ševa.

U svojoj praksi susretao je razne mušterije. Bilo je, kaže, slučajeva da mu na popravku donesu nevjerovatno skupu obuću.

- Kada mi neko donese skupe cipele, obavezno naglasi koliko su plaćene. Često se radi i o nerealnim cijenama od nekoliko stotina, pa čak i hiljadu maraka. Obično upozore da ih pazim, pa se tada našalim i kažem im da ih ponesu u zlataru na popravku - ispričao nam je Ševa kroz smijeh.

Dvadesetsedmogodišnji Dražen Škorić rijedak je primjer među mladima koji se odlučio za obućarski zanat.

- Školu za obućara sam završio prije sedam godina, a ovo zanimanje sam izabrao jer je i moj otac obućar, pa sam želio da nastavim tradiciju - kazao je Škorić, koji se jedini od svojih vršnjaka iz razreda odlučio za bavljenje ovim poslom.

Skupe čizme

Banjalučanka Sanja Petrović je rekla da kod obućara na popravku nosi samo skupu obuću.

- Ako treba popraviti nešto na čizmama, za koje inače izdvajam dosta novca, tada odem u obućarsku radnju, a ukoliko je riječ o nekim jeftinim sandalama, bacim ih i kupim nove, jer se ne isplati popravljati ih - rekla je Petrovićeva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.