Braća i sestra Pivaš napuštaju Dom „Rada Vranješević“

Nedo, Miroslav i Anica Pivaš završili su škole, i uskoro bi trebali da napuste okrilje doma i započnu život u rodnom Brodu

IMALA sam samo 11 godina kada smo Nedo, Miroslav i ja ostali sami... Ovako počinje životna priča Anice Pivaš, koja je prije deset godina, zajedno sa svojom barćom, došla u Dječiji dom „Rada Vranješević“. Otac im je umro, a majka zbog bolesti nije mogla da se brine o mališanima. Završili su škole, pa bi uskoro trebali da napuste okrilje doma i da započnu život izvan ove ustanove. Direktor dječijeg doma „Rada Vranješević“ Danilo Ponjarac kazao je da Anica, Miroslav i Nedo početkom septembra trebaju da napuste ovu ustanovu. - Načelnik opštine Brod je rekao da će ovoj djeci biti obezbijeđeni kuća ili stan. Kako bi im olakšali prve korake u svijetu odraslih preduzeće „Eurobroker“ i nevladina organizacija „Amići de banbini“ prikupili su ukupno 7. 700 maraka - rekao je Ponjarac i dodao da su Pivaši divna djeca i da za njih ima samo riječi hvale. Da mi je neko rekao, prisjeća se Anica, da ću jednog dana žaliti što moram napustiti dom ne bih mu vjerovala. - Prvih nekoliko mjeseci bilo mi je veoma teško. Mislila sam da se nikada neću moći priviknuti na život u ustanovi. Ali, ubrzo sam upoznala prijateljicu Natašu, zavoljela vaspitače i shvatila da i ovdje može biti lijepo - kazala je Anica. Najmlađi brat Miroslav, složio se da je u početku bilo teško, ali kasnije lijepo odrastati u domu. On je dodao da su proslave rođendana za njega bile nešto posebno. - Ni jedan rođendan nije prošao bez veselja, torte i mnoštva poklona. U domu sam stekao mnogo prijatelja koje ću posjećivati kada odem. Neki od njih su već obećali da će doći kod nas čim se uselimo u kuću. Drugari iz doma su mi kao braća i sestre, jer mi smo jedna velika porodica - kazao je devetnaestogodišnji Miroslav. Iako je pekar po struci, Miroslav namjerava da se posveti sportu priželjkujući da postane trener. - Oduvijek su me privlačili ekstremni sportovi. Nedo i ja smo pobijedili na takmičenju u vožnji kajaka. Učestvovao sam i na raftingu Vrbasom. Ipak, najviše volim borilačku vještinu nanbudo. Taj sport treniram već pet godina i želim da jednog dana obučavam druge - rekao je Miroslav. I Nedo je kazao da voli sport, ali i da putuje. Sa svojim drugarima imao je priliku da uživa u čarima Italije, Irske, Grčke... - Svako ljeto smo provodili na moru, a nekada smo i tri puta godišnje putovali. Posebno lijepe utiske sam ponio iz Grčke. Oduševile su me prirodne ljepote ove mediteranske zemlje i njeni kulturno-istorijski spomenici - rekao je Nedo. On je frizer i mašta o tome da otvori vlastiti frizerski salon, gdje će moći da radi ono što voli, ali i da zaradi novac kojim će obezbijediti bolji život Anici i Miroslavu. V. POPOVIĆ Neizbrisiva prijateljstva Iako nije rođena banjolučanka Anica Pivaš nam je rekla da grad na Vrbasu ima posebno mjesto u njenom srcu. I kada ode, dodala je ona, vezaće je neizbrisiva prijateljstva, kako u domu tako i u školi. - Oduvijek sam voljela da pomažem u kuhinji i da pripremam razne specijalitete. Završila sam srednju Ugostiteljsku školu, smijer kuhar. Đački dani ostaće mi u lijepom sjećanju, a naročito časovi praktične nastave. Ipak, matursko veče je bilo nezaboravno, od svega najljepše. Osim moje braće, došli su i prijetelji da mi požele sreću, pa sam se osjećala kao princeza - rekla je Anica.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.