Borisov spas i nada za ozdravljenje u Italiji

Jedina želja u novoj godini dvadesetosmogodišnjem Borisu Ivankoviću iz Banje Luke je odlazak u Italiju radi liječenja i ozdravljenja.

Boris kaže da je jedini način da ozdravi transplantacija bubrega i pankreasa na klinici u italijanskom gradu Padovi. Priča da je sve počelo još od rata, 1993. godine, kada je od proživljenih stresova obolio od šećerne bolesti.

- Sve do 2005. godine nosio sam se nekako sa tom bolešću, kao i svi ostali koji od nje boluju. Osjećao sam ponekad slabost, ali se i to saniralo odlaskom u Vrnjačku banju. Te 2005. godine stvari su krenule nizbrdo i prvo mi je oslabio vid - kaže Boris.

Na Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu, prilikom laserskog tretmana očiju, ljekari su mu preporučili da uradi ispitivanja, jer su sumnjali da su oslabile funkcije bubrega.

- Nakon toga rečeno mi je da je samo pitanje dana kada ću morati na hemodijalizu. Dvije godine, iz dana u dan, moje zdravstveno stanje se pogoršavalo, šećer je varirao pa sam zbog tog padao i u komu, a Hitna pomoć je u naš stan dolazila sve češće. U avgustu prošle godine mnogo mi je pozlilo, otekle su mi noge i nastupilo je gušenje. Tada sam počeo da primam dijalizu - priča Boris.

Stanje se donekle stabilizovalo i krenulo na bolje, kaže Boris i ističe da je počeo pomalo i da radi preko Omladinske zadruge. Međutim, u međuvremenu su počeli bolovi u kičmi i visoka temperatura.

- Za Novu godinu završio sam u bolnici gotovo nepokretan, tu proveo neko vrijeme, a poslije izlaska kući svi smo proživjeli prave noćne more zbog nemogućnosti pronalaska bilo kakvog odgovarajućeg položaja tijela - kaže Boris.

Roditelji, kažu, spavali nisu gotovo nikako.

- Na magnetnoj rezonanci ustanovljena je tuberkuloza 12. pršljena, kada su uslijedili jaki bolovi i lijekovi. Operisao sam taj pršljen prije dva mjeseca na VMA, ali u međuvremenu vid mi je još više oštećen. Na lijevo oko nikako ne vidim, a na desno samo oko deset odsto. Čim fizikalnim terapijama upotpunim postoperativnu terapiju, trebalo bi, po mišljenju ljekara, da prohodam. U Beogradu su mi rekli da transplantaciju bubrega ne mogu da mi rade dok ne saniram problem kičme, iako je moj otac bio spreman da bude donator - priča Boris.

Ističe da će, čim stane na noge, po preporukama ljekara ići na operaciju očiju u Beograd, gdje se predviđa pozitivan ishod.

- Međutim, nad za moje potpuno ozdravljenje jeste transplantacija bubrega i pankreasa, jer je šećerna bolest prouzrokovala oštećenja i na tom polju. Nažalost, takva operacija se u Beogradu ne radi. Spas i nada za moje ozdravljenje su odlazak u kliniku u Padovi - završava priču Boris.

Pomoć

Boris Ivanković živi sa ocem Slobodanom i majkom Jelkom, koja je takođe invalid. Njihova mala primanja nisu dovoljna ni da Boris ode u Italiju. On ističe da samo jedna dijaliza na klinici u Padovi košta 350 evra, a da se ne govori o operaciji i troškovima boravka. Svi koji žele da pomognu Borisu da ode u Italiju i tamo potraži spas mogu svoj doprinos dati uplatom na tekući račun, koji je otvoren na Borisovo ime u Novoj banci, a broj je 555-007-81434140-97.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.