Foto: Bijele mace nisu opasne po zdravlje
Dolaskom proljeća dolazi do pojave niza alergena koje udišemo, ali sjeme drveta topole, takozvane "bijele mace", koje se u velikom broju mogu vidjeti u vazduhu ne izazivaju alergije kod ljudi niti bilo kakve teške bolesti ako se udahnu, kao što se u narodu priča.
Ovo je "Glasu Srpske" rekao specijalista porodične medicine doktor Mladen Šukalo.
- Smatra se da "bijela maca" ne izaziva alergiju, izuzev u slučajevima kada dođe do mehaničkog kontakta s čovjekom, pri čemu iritira sluznicu nosa izazivajući kijavicu ili suzenje očiju, a ne izaziva pravu alergiju kao drugi alergeni u prirodi - objasnio je Šukalo.
Prema njegovim riječima, priča koja kruži među Banjalučanima da "bijele mace" sadrže otrovne čestice i da, ukoliko se udahnu, izazivaju rak disajnih organa potpuno je neosnovana.
- Analizama sjemena drveća nikada nije pokazano da su "bijele mace" otrovne, a pogotovo da izazivaju rak kod ljudi. Kao i većina drugih sličnih, i ova priča spada u one "rekla-kazala" - dodao je Šukalo.
Stručnjaci Šumarskog fakulteta u Banjaluci su istog mišljenja.
- Nema sumnje da osobama hronično oboljelim od neke plućne bolesti ove sjemenke mogu biti izvor dodatnih tegoba, ali nigdje nije dokazan statistički značajan veći procenat osjetljivosti osoba sklonih alergijama baš na ove tipove sjemenki. O kancerogenosti tih sjemenki ne postoje naučni radovi, tako da se mogu smatrati tipičnim "bapskim" pričama - rekao je predsjednik društva za zaštitu drveća "Arbor Magnae" i asistent na Šumarskom fakultetu Jugoslav Grujić.
On je naglasio da posljednjih decenija gajenje topola u parkovima i drvoredima prestaje, uglavnom zbog nedostatka prostora za vrste drveća tako velikih dimenzija.
- Dodatni moment, koji takođe isključuje ove vrste iz upotrebe u hortikulturi, predstavlja sve očiglednija "razmaženost" stanovnika grada kojima, za razliku od ranijih generacija, predstavlja, navodno, veliki problem da izdrže desetak dana krajem maja i početkom juna, kada se sjeme sa nekolicine preostalih stabala topola rasijava - kazao je Grujić.
Dodao je da sjemenke ovog tipa imaju i brojne zeljaste vrste porodice glavočika (salata, cikorija...), koje ispunjavaju vazduh u mnogo dužem periodu.
- Kod nas su raširene tri domaće vrste topola: crna i bijela topola i jasika (trepetljika). Na području Banjaluke njihovo izvorno stanište su doline Vrbasa i Vrbanje. Iskonska raširenost topole znatno je redukovana čovjekovim naseljavanjem, sječom šuma i prevođenjem šumskih u građevinske, poljoprivredne i druge površine. Crna topola iz parka "Mladen Stojanović" najveće je stablo ove vrste u Republici Srpskoj, prečnika 206 centimetara i visine 37 metara - kaže Jugoslav Grujić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.