Banjalučanin Dragan Štrukelj gradi umjetničku karijeru u Americi

BANjALUKA - Od plesnog podijuma u Banjaluci do njujorške umjetničke scene Dragan Štrukelj gradio je put vođen ljubavlju prema pokretu, stvaralaštvu i istraživanju sopstvenog identiteta.

Profesionalni plesač i umjetnik Dragan Štrukelj iz Banjaluke za "Glas Srpske" rekao je da trenutno živi i radi u Njujorku, gdje se bavi slikarstvom, dok je sa plesom i koreografijom povezan kroz podučavanje, manje projekte i kolaboracije.

- Kao i ples, slikarstvo traži disciplinu i spremnost da prihvatite neuspješne pokušaje. Nedavno sam otvorio ovo novo poglavlje te su istraživanje i rad na novim slikama dio moje svakodnevice. Važno mi je da imam što više stvarnog iskustva, jer iz njega pokušavam da razumijem ljude i da se približim sebi - ispričao je Štrukelj.

OD STIDLjIVOG DJEČAKA DO ŠAMPIONA

Plesom je počeo da se bavi sa devet godina, na nagovor prijatelja, a prvo takmičenje 1997. godine pomoglo mu je da otkrije drugu stranu svoje ličnosti.

- Bio sam introvertno dijete i više me privukla ideja da upoznam prijatelje i budem dio zajednice. Kada sam učestvovao na svom prvom takmičenju, mama se brinula da, zbog sramežljivosti, neću smjeti izaći na plesni podijum. Iako sam završio posljednji, svoje prvo takmičenje sam otplesao sa velikim ponosom. Tada sam prvi put vidio drugu stranu sebe i od tog trenutka ples je postao važan dio mog života - naveo je Dragan.

Prvu priliku da ode u Ameriku dobio je sa 20 godina, ali tada se nije osjećao spremnim, jer je bio posvećen plesu i završavanju studija. 

- Osvojio sam dvije titule državnog prvaka BiH u latinoameričkim plesovima u apsolutnoj kategoriji, a zatim sam počeo da radim kao koreograf, učitelj i menadžer u plesnom klubu "Gemma" i da dobijam angažmane u pozorištu. Deset godina kasnije, zahvaljujući poznanstvu ponuđen mi je posao plesnog učitelja u Njujorku. Intuitivno sam znao da je Njujork mjesto gdje mogu da nastavim da se razvijam - pojasnio je on.

ŽIVOT U GRADSKOM HAOSU I MULTIKULTURALNOSTI

Iako mu to nije bila prva posjeta Americi, osjećao je da ovaj put dolazi na duže staze.

- Naravno da je bilo izazovno, ali me je tada nosio taj adrenalinski talas i želja da se pronađem. U Banjaluci sam imao dom i sigurnost, a Njujork mi je zbog svoje multikulturalnosti brzo dao osjećaj pripadnosti. Kada živite među ljudima koji dolaze iz toliko različitih krajeva svijeta i dijelite sličnu priču, shvatite da niste usamljeni - istakao je Štrukelj.

Najveću razliku između Banjaluke i Njujorka vidi u intenzitetu života.

- U Njujorku zaista gotovo ništa ne spava, dok u Banjaluci još možete pronaći trenutak kada grad malo utihne. Ono sjedenje sa porodicom ili prijateljima uz kafu, bez žurbe i bez potrebe da već razmišljate o sljedećoj aktivnosti, nešto je što mi nedostaje - kazao je Dragan.

Njujork, kako kaže, predstavlja svijet za sebe, a posebno ga iznenađuje njegova raznolikost.

- Možda je moje najveće iznenađenje to da se u Njujorku govori oko 800 različitih jezika, što znači toliko različitih kultura i mentaliteta, a opet, u svom tom haosu, grad nađe neki svoj zajednički ritam, jezik i prostor za toleranciju - rekao je on.

Govoreći o plesu u BiH, ističe da talenta, znanja i stručnosti ne nedostaje, ali da se mladi sve teže odlučuju za dugoročno bavljenje ovom profesijom zbog neizvjesnosti koju nosi.

- Ako to dolazi iz stvarne želje i strasti, vjerujem da se prije ili kasnije pojave putevi koje niste mogli planirati ili sanjati - naveo je Dragan.

Ples ga je, kaže, naučio koliko je važan lični izraz, ali i prihvatanje nesavršenosti.

- Ne pokušavam više sakriti nesavršenost, nego je prigrliti i učiniti dijelom svog izraza. Plesno partnerstvo me je naučilo koliko su odnosi među ljudima univerzalni. Gdje god da odete, ljudi zavise jedni od drugih. I možda najvažnije, shvatio sam da svi dolazimo sa različitim sposobnostima i ograničenjima - istakao je on.

SLIKARSTVO TIHA LjUBAV 

Pored plesa, slikarstvo je njegova dugogodišnja tiha ljubav. Upisao se na Akademiju umjetnosti, ali je odlazak u Njujork ponovo stavio ples u prvi plan.

- Ples mi je godinama bio način da govorim tijelom, a kroz sliku sam kasnije pronašao drugi način izražavanja. U slikarstvu pokušavam da pronađem sličnu slobodu, u kojoj figura ne mora predstavljati samo određeno tijelo, već mi omogućava da istražujem različite verzije identiteta i emocije - pojasnio je on.

Dodao je da je njegov likovni rad već predstavljen na grupnoj izložbi, a imao je priliku da se susretne i sa kolekcionarima i ljudima povezanim sa muzejima i umjetničkim publikacijama u Americi i Evropi.
Mladima iz svoje zemlje poručuje da naprave prvi korak čak i kada ne znaju gdje će ih odvesti.

- Važno je upoznati svoje kvalitete, ali i svoje nedostatke i naučiti raditi sa oboje. Nekad nešto što nam se učini dalekim i nedostižnim godinama kasnije postane dio našeg stvarnog života. Možda upravo zato vrijedi krenuti putem koji osjećamo kao svoj, čak i kada ne znamo gdje će nas odvesti. Ponekad nas taj put dovede mnogo dalje nego što smo mogli sanjati - zaključio je Dragan Štrukelj.

MIRIS LIPE 

Iako se Banjaluka mijenja, raste i razvija, Dragan Štrukelj kaže da i dalje osjeća da je dio grada. 

- Posljednjih nekoliko godina dolazim prilično često, uglavnom dva puta godišnje. Porodica i prijatelji tu vezu održavaju živom, a svaki dolazak mi donese nova iznenađenja. Miris lipe u Banjaluci može me u jednom trenutku vratiti u djetinjstvo. To je nešto vrlo jednostavno, ali gotovo magično, jer pokazuje koliko je sjećanje povezano sa čulima. Nekada imam osjećaj da živim dva života istovremeno - rekao je Štrukelj.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.