Foto: Auto Nekst
| Šta se dešava sa motorom kada automobil uđe u preduboku vodu?
Većina putničkih automobila konstruisana je tako da može da savlada relativno plitke vodene prepreke, dubine od 10 do 20 centimetara. Međutim, pojedini terenci mogu da prođu kroz vodu duboku čak 80 centimetara.
Da bi to bilo moguće, proizvođači moraju da izvedu brojne tehničke modifikacije koje štite motor, elektroniku i druge osjetljive dijelove vozila. Vožnja kroz duboku vodu predstavlja ozbiljan izazov za svaki automobil.
Voda može da prodre u motor, izazove kvarove na električnim instalacijama i ubrza koroziju, zbog čega terenska vozila zahtijevaju posebna konstrukciona rješenja.
Jedna od najvećih opasnosti prilikom vožnje kroz duboku vodu jeste njeno prodiranje u motor. Voda je znatno gušća od vazduha i ne može se komprimovati na isti način. Ako dospije u cilindre, može da blokira kretanje klipova i izazove ozbiljno oštećenje motora.
Ova pojava poznata je kao hidroudar (engl. hydrolock).
Dodatni rizik predstavlja kontakt vode sa elektronskim komponentama automobila. Prodiranje vlage može da izazove kratke spojeve i oštećenja električnih instalacija, što u pojedinim slučajevima može dovesti do trajnih kvarova. Voda takođe može dugoročno da ošteti motor i druge mehaničke dijelove, ubrzavajući proces korozije i stvaranja rđe.
Iako su savremeni automobili u određenoj mjeri zaštićeni od vlage, terenska vozila imaju znatno bolju konstrukcionu zaštitu za savladavanje zahtjevnih vodenih prepreka.
Da bi vozilo moglo bezbjedno da se kreće kroz dublju vodu, neophodne su posebne adaptacije motora i sistema za dovod vazduha. Jedno od najvažnijih rješenja jeste podizanje usisnika vazduha na viši položaj na vozilu.
Kod pojedinih terenaca ugrađuje se i takozvani snorkel, odnosno posebna cijev koja omogućava motoru da neprekidno dobija vazduh čak i kada je donji dio vozila potopljen.
U većini slučajeva nije neophodno mijenjati položaj izduvne cijevi, jer pritisak izduvnih gasova pomaže u sprečavanju prodiranja vode.
Ipak, kod vozila namijenjenih savladavanju izuzetno dubokih vodenih prepreka moguće su i dodatne modifikacije, poput podizanja izduvnog sistema i ugradnje posebnih odvodnih tačaka.
Modifikacije se ne završavaju samo na sistemu za usisavanje vazduha. Proizvođači mogu da ugrade potpuno zatvorene zaštitne obloge koje sprečavaju prodiranje vode do osjetljivih dijelova motora.
Posebna pažnja posvećuje se i elektronskim komponentama, koje moraju imati odgovarajući stepen zaštite od vode.
Kod pojedinih sistema koriste se komponente sa visokim stepenom vodootpornosti, poput IPX8, dok su drugi dijelovi dodatno izolovani kako bi mogli da funkcionišu u ekstremnim uslovima.
Sve ove konstrukcione izmjene omogućavaju terenskim vozilima da savladavaju vodene prepreke koje bi za obične putničke automobile predstavljale ozbiljnu opasnost. Ipak, maksimalna dubina gazanja koju navodi proizvođač ne znači da je svako vozilo bezbjedno za dugotrajnu vožnju kroz vodu, prenosi B92.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.