Foto: Agencije
| Ilustracija
SAMARA - Naučnici Samarskog univerziteta „Koroljov“ razvili su softverski modul koji omogućava sistemima vještačke inteligencije da ispoljavaju promjenljive osobine ličnosti, emocije i raspoloženja pod uticajem digitalnih „hormona“, koji se aktiviraju tokom komunikacije sa ljudima.
Kako je saopštila pres-služba univerziteta, novi sistem može se primjenjivati na velike jezičke modele i različite digitalne asistente, mijenjajući njihovo ponašanje u zavisnosti od kombinacije digitalnih „hormona“ i „neurotransmitera“.
Za razliku od postojećih jezičkih modela koji mogu da oponašaju emocionalne izraze, novi modul koristi više parametara koji dinamički simuliraju funkcije ljudskih hormona i neurotransmitera, prenijela je agencija TASS.
Svaka rečenica koju korisnik uputi virtuelnom sagovorniku prolazi kroz softverski modul, gdje se procjenjuje njen uticaj na nivoe digitalnih „hormona“ i „neurotransmitera“. Na osnovu tih promjena sistem prilagođava svoje reakcije, a program omogućava i unaprijed planirano povećanje ili smanjenje pojedinih parametara, čime se mijenja kombinacija emocija koje model simulira.
Sistem može da kombinuje različita emocionalna stanja, ali i da prilagodi način izražavanja osobina koje se uobičajeno povezuju sa muškim ili ženskim stilom komunikacije.
Rukovodilac projekta i vanredni profesor na Katedri za bezbjednost informacionih sistema Samarskog univerziteta Roman Olin objasnio je da se ponašanje virtuelnog sagovornika mijenja na osnovu interakcija sa korisnikom i akumuliranog iskustva.
Prema njegovim riječima, gruba ili netaktična opaska može da izazove reakciju nalik iritaciji, dok ponovljeni sukobi povećavaju opreznost modela. S druge strane, podrška i dobronamjerna komunikacija postepeno mogu da obnove njegovo povjerenje.
Olin je naveo da obično formalno izvinjenje ne mora biti dovoljno da promijeni prethodno formiranu reakciju sistema.
Različita emocionalna stanja, od radosti praćene potisnutom tugom do zadržavanja naklonosti uprkos uvredi, odražavaju se u načinu govora, stepenu otvorenosti i spremnosti virtuelnog sagovornika da nastavi komunikaciju. Na taj način odgovori vještačke inteligencije dobijaju prepoznatljivije karakterne osobine.
Prema navodima naučnika, ovakav pristup mogao bi da bude koristan u oblastima u kojima su važni empatija, saosjećanje i prilagođavanje komunikacije povratnim informacijama korisnika.
Interfejs modula omogućava vizuelno praćenje promjena unutrašnjih parametara i njihovog uticaja na dalji tok razgovora između čovjeka i robota.
Programeri navode da sistem može da radi sa različitim jezičkim modelima i digitalnim asistentima, čak i bez internetske veze.
Prototip je već testiran, a naredna faza razvoja obuhvatiće uvođenje novih komponenti u digitalnu „hormonsku pozadinu“ sistema. Naučnici najavljuju nastavak istraživanja u ovom pravcu.
Ipak, simulacija emocija i reakcija kroz softverske parametre sama po sebi ne znači da sistem vještačke inteligencije zaista doživljava osjećanja ili posjeduje svijest.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.