Rusija – putopisne skice (2): Moskva postala istinski megapolis

U javnom prostoru i politici pamćenja posljednjih godina uveliko se preispituje odnos Rusije i Zapada kao i odjek tog odnosa na tlu (bivše) Ukrajine.

U tom smislu se naglašava i preispituje problem kolaboracije sa okupatorom na tlu SSSR-a, ali i učešće nekoliko stotina hiljada vojnika iz raznih evropskih zemalja u napadu na SSSR, u operaciji "Barbarosa" 1941. godine. Na ulicama Moskve mogu se vidjeti izložbe poput one "(Ne)zahvalna Evropa" koja se bavi uništavanjem spomenika Crvenoj armiji širom Evrope ili njihovim farbanjem u žuto-plave, ukrajinske boje. Takođe, mogu se vidjeti izložbe kao što su "Švedska rusofobija" ili "Finska rusofobija" koje imaju za cilj objašnjavanje korijena sadašnje zapadne antiruske politike i propagande. Evropa se optužuje za nezahvalnost, jer je zaboravila da je u oslobađanju deset evropskih zemalja od nacizma učestvovalo oko sedam miliona sovjetskih vojnika, boreći se više od godinu dana van svoje otadžbine. Od tog broja poginulo ih je 1.109.408. Naravno, posebna pažnja se posvećuje promjeni politike pamćenja u Ukrajini. Prema ruskom stanovištu, nije riječ samo o "dekomunizaciji", kako to ističu ukrajinske elite, već zaista i o pravom pokušaju derusifikacije Ukrajine tj. zatiranja svakog traga ruske istorije i kulture u "Kijevskoj Rusiji", kolijevci ruske državnosti i duhovnosti.

PARALELE

Kao najvidljiviji znaci ovog identitetskog antiruskog eksperimenta, navode se podaci o tome da je od sticanja nezavisnosti, u Ukrajini uništeno više od 6.000 spomenika, zakonom zabranjena sovjetska ratna odlikovanja i simbolika i ukinuto obilježavanje Dana pobjede i Dana ratne slave. U ukrajinsku svijest se sve više usađuju pojmovi "Golodomor" i "Ukrajinski holokaust" pod kojim se podrazumijeva pomor stanovništva na tlu Ukrajine iz 1932-1933. od gladi. Ovo, navodno, namjerno uništavanje "Ukrajinaca" bilo je, prema novoj terminologiji, dio "staljinističko-hitlerovskog genocida ukrajinskog naroda". I na ovom polju su vidljive paralele sa bivšim jugoslovenskim prostorom gdje se uveliko manipuliše pojmovima genocida pa čak i holokausta, kako bi se srpska strana izjednačila sa nacističkim zločincima.

IZOŠTRAVANjE POGLEDA

Nema sumnje da je pomenuto preispitivanje odnosa sa Zapadom, u uslovima žestokog vojnog i ekonomskog sukoba posljednjih godina, još više izoštrilo pogled prema srpskom narodu u Rusiji. Neuvođenje sankcija Rusiji i otvorene simpatije i podrška u tekućem sukobu koju pružaju Srbi predmet su poštovanja. I u formalno-pravnom smislu postoje neke olakšice u Rusiji za naše ljude od onih koji dolaze iz "nedružestvenih" tj. neprijateljskih zemalja. U uslovima zatvorenosti, koju je nametnuo Zapad, još više se otvara prostor za saradnju sa srpskim prostorom.

Na emotivnom planu to je još vidljivije. Brojna predavanja i obraćanja na konferencijama i okruglim stolovima, razgovori sa vrlo zainteresovanim ruskim studentima i kolegama bili su mi od neprocjenjive važnosti za uzajamno upoznavanje i razmjenu iskustava i znanja. Teme o kojima sam predavao ticale su se uglavnom svih ključnih procesa srpske istorije 20. vijeka, ali i savremenog stanja u srpskim zemljama i društvu.

To su bile teme jugoslovenske ideje od njenog nastanka do konačnog sloma, genocida nad srpskim narodom u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, jugoslovenskog rata i nastanka Republike Srpske, istorije i trenutnog stanja u rusko-srpskim odnosima i sl. Naravno, u komunikaciji sa studentima i kolegama spektar tema i oblici saradnje su se neprestano širili pa je tako npr. nakon mog višednevnog boravka i niza predavanja pred studentima u Novosibirsku, došlo do osnivanja Balkanskog kluba "Balkanist" na Novosibirskom državnom pedagoškom univerzitetu (NGPU) koji okuplja studente zainteresovane za različite aspekte srpske i balkanske tematike. Klubom rukovodi prof. dr Dimitrije Vladimirovič Karnauhov koji se posljednjih godina aktivirao u saradnji sa srpskim zemljama nakon što je, poslije više od decenije boravka i rada u Poljskoj, protjeran samo zato što je Rus. Radi se o jednom iz mnoštva primjera protjerivanja ruskih ljudi, među kojima i brojnih intelektualaca i stručnjaka, iz neprijateljskih zemalja i njihovom vraćanju u otadžbinu. Osim toga, mnoštvo je i onih koji su se doselili iz Ukrajine usljed diskriminacije od 2014. godine.

Izložbe objašnjavaju korijene zapadne antiruske politike i propagande

ISTORIJSKO PAMĆENjE

Ruski studenti su mnoštvom pitanja koja su postavljali, zahtjevnošću, kritičnošću i željom za nastavkom komunikacije i saradnje bili sjajan motiv i podsticaj za rad. Prvo moje predavanje, na temu genocida nad Srbima u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, izazvalo je veliko interesovanje tako da su diskusija i odgovaranje na vrlo zrela i zahtijevna pitanja trajali koliko i samo predavanje. Utisak na studente ostavio je i film "Dara iz Jasenovca" koji su gledali u sklopu pripreme za nastavu. Veliko interesovanje svaki put je pokazivano prema pitanjima "istorijskog pamćenja", istorijskog revizionizma i falsifikovanja istorije tj. slici Drugog svjetskog rata u postjugoslovenskim društvima i zemljama. Ove teme su zaista izrazito prisutne posljednjih godina u ruskom društvu i akademskoj zajednici s obzirom na kretanja na Zapadu usmjerena ne samo prema zanemarivanju zasluga SSSR-a u borbi protiv fašizma i nacizma već i u pogledu izjednačavanja "dva totalitarizma", Staljinovog i Hitlerovog, koji su, navodno, podjednako odgovorni za izbijanje najvećeg ratnog sukoba u istoriji čovječanstva. Interesovanje za srpsku i balkansku tematiku je jako veliko. Teško mi je da se sjetim koliko me je kolega, novinara, istraživača i drugih zainteresovanih ljudi kontaktiralo sa željom za saradnjom ili dobijanjem neke informacije. U takvim okolnostima, počinjete da se osjećate kao ambasador svoga naroda sa posebnom misijom i zadatkom, ali i sa ne tako jednostavnom obavezom da se uvijek odgovori zahtjevima na najvišem nivou. Osim toga, shvatite važnost neposrednog djelovanja u drugoj zemlji, pri tome jako naklonjenoj za dobijanje pravih informacija i uspostavljanje trajne saradnje.

OBRAZOVNA STRUKTURA

Intelektualni i kulturni život u ovoj zemlji je jako intenzivan. Rusija je zemlja velike kulturne i obrazovne tradicije. Početkom osamdesetih godina prošlog vijeka, oko 40 odsto gradskog stanovništva SSSR-a imalo je fakultetske diplome a sredinom osamdesetih ta zemlja je imala oko 2.600 naučno-istraživačkih instituta i oko 1,5 miliona naučnih radnika dok se na nauku izdvajalo pet odsto nacionalnog dohotka. Poređenja radi, na prostoru BiH sredinom osamdesetih sa višom i visokom školom bilo je samo 4,3 odsto stanovništva dok je na razvoj visokog obrazovanja izdvajano svega 0,62 odsto nacionalnog dohotka. Srpskim temama se u Moskvi i Rusiji ipak bavi veliki broj ljudi, s obzirom na veličinu srpskog naroda. Međutim, ukoliko želimo da Rusi "znaju sve o nama" i da uvijek "budu na našoj strani", potrebno je da se i sami više aktiviramo, uključujući tu i uspješnije djelovanje javne diplomatije.

GRAD STAR 878 GODINA

Moskva je danas, bez sumnje, jedan od najurednijih, najbezbjednijih i najljepših gradova na svijetu. Ruske kolege su mi prepričale zanimljive i slikovite anegdote o tome kako je neka kineska delegacija doživjela Moskvu. Naime, nakon što su putovali metroom, kineski gosti su pitali: "A da li kod vas svi vozovi putuju kroz muzeje?". Pitanje je razumljivo, jer zaista moskovske metro stanice izgledaju kao muzeji. Drugo pitanje je bilo: "A gdje kod vas borave nepristojni ljudi?". Nigdje na javnim mjestima nisu doživjeli nepristojnost pa su se, logično, i to zapitali. Taj grad, star 878 godina, prerastao je u istinski megapolis, koji svojom dinamikom plijeni svakog ambicioznog čovjeka željnog napredovanja u svakom pogledu. "Moskva je grad mogućnosti", čućete veoma često. Način života je određen borbom za dokazivanje, posao, bolji standard. Kaže se i "Moskva suzama ne vjeruje" tj. da samo snaga, odlučnost i upornost donose uspjeh u tako velikom gradu, a ne žaljenje i plač. Izreka potiče još iz srednjeg vijeka, a u novije vrijeme se povezuje sa istoimenom sovjetskom romantičnom komedijom iz 1979. koja je postala najgledaniji sovjetski film svih vremena. Iako sam svakodnevno, pored naučnih istraživanja i drugih redovnih obaveza, pratio kulturni i naučni život prestonice i obilazio njene razne krajeve, to nije bilo dovoljno da se dožive i makar površno pogledaju najvažnije znamenitosti.

Duh plijeni ne samo Moskva već i ukupna velika ruska civilizacija i prostranstvo. Tako u nacionalnom muzeju u Kizilu, glavnom gradu Republike Tuva, nasenjene pretežno budističkim Tuvincima, možete da vidite unikatne eksponate vezane za drevnu skitsku nomadsko-ratničku civilizaciju srednje Azije ili najveći budistički hram u Rusiji. Pravoslavni hramovi i manastiri su puni a mnogobrojne svetinje su neprestano predmet poklonjenja vjernika. Od srpskih crkvenih velikodostojnika i svetitelja među Rusima naročito se poštuju patrijarh Pavle (Stojčević) i sveti vladika Nikolaj (Velimirović) koga nazivaju Svetim Nikolajem Srpskim, čiji je ogromni opus preveden na ruski jezik i o kome redovno izlaze popularne i naučne publikacije.

MJESTO SVETOG PETRA

Putopis iz Rusije ne bi imao smisla bez nekoliko najvažnijih utisaka iz "sjeverne prestonice", grada Svetog Petra, tj. Sankt Peterburga. U istoriji nije zapamćen slučaj da je neki vladar tokom rata, na zavojevanoj teritoriji osnovao prestonicu svoje države. Upravo to je uradio car Petar Veliki početkom 18. vijeka, osnovavši Sankt Peterburg. Sjeverni rat protiv Šveđana i pobjeda, pretvorila je Rusiju iz carstva u imperiju. Upravo je posljednjih nekoliko godina u Rusiji bilo posvećeno 300. godišnjici proglašenja imperije i ukupnom djelu imperatora Petra Velikog. Biser svjetske baštine, Sankt Peterburg, na svakom koraku svjedoči o snazi volje i uma svog osnivača koji je živio nepune 53 godine, a koji je Rusiju unaprijedio za nekoliko vijekova i učinio da sustigne zapadne evropske sile. I danas se ovaj grad čini mnogo "evropejskijim" po duhu, arhitekturi i načinu života od ostalih ruskih gradova. Za sedam dana boravka u njemu, pokušao sam da obiđem najvažnije znamenitosti. Na kraju, telefon je pokazao, samo pješke sam prešao 130 kilometara.

Najjači utisak, svakako, ostavila je glavna muzejska postavka muzeja Ermitaž, sa svojih oko tri miliona istorijskih i umjetničkih eksponata iz raznih krajeva Evrope i svijeta. Tačno sedam sati hodanja i preko deset pređenih kilometara, samo da bi se površno pregledala postavka i preslušao "audio-vodič" najvećeg muzeja umjetnosti na svijetu po galerijskom prostoru. Uz opere u Boljšoj teatru u Moskvi, na mene je Ermitaž ostavio najjači utisak kada je riječ o kulturnim sadržajima. Ne treba zaboraviti ni Novosibirski teatar opere i baleta koji je smješten u najvećem pozorišnom zdanju u nekadašnjem SSSSR-u. Gostoprimstvo novosibirskih kolega se okončalo zajedničkom posjetom ovom divnom zdanju i gledanjem opere "Bajadera". Sjajan utisak u Sankt Peterburgu ostavio je i koncert povodom 322. rođendana grada pod nazivom "Klasika na Dvorskom trgu", sa brojnim domaćim i stranim izvođačima koji su izvodili operske arije i kompozicije iz svih krajeva svijeta, koji je održan 13. put. O stradanju i borbi Lenjingrada tokom Drugog svjetskog rata jači utisak ipak ostavlja Piskarjovsko memorijalno groblje nego Muzej odbrane i blokade Lenjingrada koji nije tako velik i upečatljiv iako ga, naravno, vrijedi posjetiti. Za svakog srpskog posjetioca, od najvećeg značaja u ovom gradu je svakako Lavra Svetog Aleksandra Nevskog gdje se nalaze grobna mjesta znamenitih Srba: diplomate i savjetnika Petra Velikog grofa Save Vladislavića, vladike Vasilija III Petrovića-Njegoša, patrijarha Vasilija I Jovanovića-Brkića i generala Mihaila Andrejeviča Miloradovića.

ZAVRŠNI POGLED

"Umom Rusiju ne možeš shvatiti, aršinom opštim ne možeš izmjeriti: Njen lik je sasvim poseban – U Rusiju se može samo vjerovati".

Završićemo putopisni pregled ovim poznatim stihovima Fjodora Ivanoviča Tjutčeva, ruskog diplomate i pjesnika iz 19. vijeka, želeći da iskažemo divljenje velikoj ruskoj zemlji i kulturi. Tjutčev je u svojoj pjesmi "Slovenima", u kojoj je spomenuo i Kosovo polje, zapisao i ove stihove:

 "Ali znajte, gosti dragi, vi ovdje niste gosti, vi ste – svoji!".

I to je svakako osjećaj koji me je pratio u svim krajevima ove zemlje i u komunikaciji sa ljudima. Na kraju, želim da izrazim zahvalnost svom domaćinu u Moskvi, Školi istorijskih nauka Fakulteta humanističkih nauka Nacionalnog istraživačkog univerziteta "Viša škola ekonomije" i njenom rukovodiocu doc. dr Galini Olegovnoj Babkovoj na prijatnoj atmosferi i odličnim uslovima za rad u protekloj akademskoj godini. Veliki je broj i drugih kolega i ljudi kojima dugujem zahvalnost za tako koristan, sadržajan i prijatan boravak u Rusiji.

Veliki broj razvoda

Ono po čemu se Rusija ne razlikuje od Zapada jeste veliki broj razvoda i nizak prirodni priraštaj. Oko polovine brakova se razvodi, a u nekim periodima broj razvoda u odnosu na broj sklopljenih brakova se penjao i na 80%, što je Rusiju stavljalo na treće mjesto u svijetu po broju razvoda. Stručnjaci objašnjavaju da je jedan od najvažnijih razloga razvoda neusklađenost finansijskih obaveza supružnika. Problem je, kažu, ruski mentalitet za koga je razgovor i dogovor o finansijama u braku tabu tema. Osim toga, većina Rusa rano stupa u brak pa su ih iskušenja modernog načina života navodila na rastavljanje.

dr Nikola Ožegović, istoričar i teolog, Filozofski fakultet Banjaluka

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.