Nauka
Foto: Svjetleći šišmiši su stvarni
Iako možda izgledaju kao ukrasi za Noć vještica, svjetleći slijepi miševi su stvarni. Naučnici su otkrili da krila i zadnje noge čak šest vrsta sjevernoameričkih šišmiša emituju zeleni sjaj pod ultraljubičastim svjetlom, izvještava CNN.
Ovo je prvi zabeleženi slučaj takvog fenomena kod slijepih miševa iz tog regiona svijeta, saopštio je Univerzitet u Džordžiji. Ovim otkrićem objavljenim u časopisu „Ekologija i evolucija“ slijepi miševi se dodaju na rastuću listu sisara koji posjeduju ovu neobičnu osobinu.
Naučnici još uvijek ne mogu da shvate zašto neke životinje svijetle, a druge ne.
„Ono što je već bilo dobro utvrđeno prije ovog projekta jeste da mnogi sisari svijetle pod UV svjetlošću. Dakle, pitanje je bilo: Zašto svijetle?“, rekao je koautor studije Stiven Kaslberi, profesor ekologije i upravljanja divljim životinjama na Univerzitetu u Džordžiji.
„Pokušavamo da saznamo više o slijepim miševima, kako funkcionišu u svom okruženju i kako doprinose ekosistemu... Ako možemo da shvatimo funkciju svijetljenja, ako uopšte postoji funkcija, to može da nam pomogne da bolje očuvamo i upravljamo ovim vrstama.“
Zelena fotoluminiscencija
U svijetu postoji više od 1.400 vrsta slijepih miševa, a ova neverovatno raznolika stvorenja igraju važne ekološke uloge. Međutim, mnoge vrste su ugrožene, zbog čega zaštitnici prirode pokušavaju da podignu svijest o njihovom značaju.
Floridski kapuljasti slijepi miš, na primjer, smatra se jednom od najugroženijih vrsta slijepih miševa u Sjedinjenim Državama.
Glavna autorka studije, Brajana Roberson, bila je inspirisana literaturom o sisarima koji pokazuju sposobnost fluorescencije još iz vremena kada je bila postdiplomac na Univerzitetu u Džordžiji. Jedan od prvih takvih radova bio je studija iz 2019. godine koja je otkrila da leteće vjeverice svijetle pod UV svijetlošću.
„To je nekako zapalilo svijet“, sjeća se Kaslberi. „Svi su šetali okolo sa upaljenim UV svjetlima, gledajući šta će se zasvijetliti sljedeći put kada usmjere svjetlo na to.“
Ubrzo su usljedila i druga otkrića. Studija australijskih naučnika iz 2023. godine dokumentovala je 125 vrsta sisara koji svijetle pod ultraljubičastim svjetlošću, dok je studija iz 2024. godine otkrila da prsti meksičkog bezrepog slijepog miša takođe pokazuju fluorescentan sjaj.
Roberson je odlučila da sprovede sopstveno istraživanje, fokusirajući se na šest vrsta sjevernoameričkih slijepih miševa: velikog smeđeg slijepog miša, istočnog crvenog slijepog miša, seminolskog slijepog miša, jugoistočnog miotisa, sivog slijepog miša i brazilskog bezrepog slijepog miša. U Prirodnjačkom muzeju Džordžije, osvijetlila je UV svjetlošću 60 primjeraka i primjetila da krila i zadnji udovi svake jedinke emituju zelenu fotoluminiscenciju.
Misterija funkcije sjaja
Njen tim je pokušao da utvrdi funkciju fluorescencije analizirajući talasnu dužinu sjaja. Prva hipoteza je bila da slijepi miševi koji lete provode u lišću koriste sjaj za kamuflažu. Međutim, kada su uporedili talasnu dužinu sjaja sa talasnom dužinom hlorofila, zelenog biljnog pigmenta, otkrili su da se boje ne poklapaju.
Zatim su testirali teoriju da slijepi miševi koriste sjaj da bi se međusobno prepoznali, na primjer, da bi razlikovali polove. Međutim, i ova hipoteza je odbačena, jer je svaki primjerak emitovao istu talasnu dužinu.
Funkcija sjaja stoga ostaje misterija, ali autori se nadaju da će odgovor jednog dana biti otkriven, što bi pomoglo u razumjevanju kako se životinje prilagođavaju promjenama u svom okruženju.
„Slijepi miševi imaju veoma jedinstvene društvene ekologije i senzorne sisteme, a karakteristike koje smo pronašli kod ovih vrsta razlikuju se od mnogih drugih zapažanja kod noćnih sisara“, rekla je Roberson u saopštenju.
„Moguće je da su funkcije luminoznosti raznovrsnije nego što smo ranije mislili.“
Kaslberi dodaje da je, takođe, moguće da fluorescencija nema ekološku funkciju ili da je ta osobina imala svrhu u evolucionoj prošlosti, ali je više nema.
Keni Travujon, kustos u Muzeju Zapadne Australije i glavni autor studije iz 2023. godine, koji nije bio uključen u novo istraživanje, rekao je da ovi nalazi dodatno potvrđuju da je fluorescencija uobičajena pojava kod sisara.
„Do danas je ova osobina zabeležena kod oko 200 vrsta sisara“, rekao je Travujon.
S obzirom na to da na planeti postoji više od 6.000 vrsta sisara, vjerovatno postoji mnogo više onih vrsta koje tek treba da budu identifikovane.
„Pošto je fluorescencija široko rasprostranjena kod sisara, najvjerovatnije je da je ovu osobinu nasledila davno od predaka svih modernih sisara“, objasnio je Travujon.
„Zašto svijetle? Ne znamo. Zato je važno kontinuirano istraživanje ove teme, jer bismo na kraju mogli da pronađemo odgovor, a to bi moglo da dovede do još pitanja.“
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.
