Fosilizovana lobanja iz centralne Kine povećava starost ljudske vrste

LONDON - Ispitivanje ostataka smrskane fosilizovane lobanje drevnog čovjeka sa teritorije današnje centralne Kine navelo je neke naučnike, koji su radili njenu digitalnu rekonstrukciju, da tvrde da je ljudska vrsta mnogo starija nego što se ranije mislilo, prenosi danas Vašington post.

Nova analiza muške lobanje, koja je objavljena danas u časopisu Science, sugeriše da su se moderni ljudi odvojili od neandertalaca i drugih arhaičnih ljudi prije više od milion godina.

Nalazi dovode u pitanje uobičajeni datum od prije 500.000 do 700.000 godina, što je predstavljalo vremensku liniju kada se vjerovalo da je živio ovaj posljednji zajednički predak.

"To je velika promjena. Govorimo o nečemu što je možda dvostruko veće za razilaženje tih grupa", rekao je paleoantropolog u Prirodnjačkom muzeju u Londonu Kris Stringer, koji je i koautor studije.

Ispitivana lobanja, koja je nazvana "Junsijan 2" jedna je od nekoliko iskopanih 1990. godine na arheološkom lokalitetu duž obale rijeke Han, pritoke Jangcekjanga, u centralnoj Kini.

Neko vrijeme, paleontolozi su spekulisali da lobanje pripadaju jednoj od najranijih linija na stablu ljudske evolucije - Homo erectus-u, ali je paleoantropolog Siđun Ni, koji je prije nekoliko godina počeo da ispituje "Junsijan 2" procijenio da je lobanja prevelika za taj period.

"Kada sam prvi put imao priliku da držim primjerak, odjednom sam shvatio da je toliko veliki", rekao je Ni, istraživač Kineske akademije nauka koji je koautor studije.

Ni, Stringer i njihove kolege su mukotrpno sastavljali razbijene dijelove lobanje poput slagalice, barem digitalno, nakon što su fosilu dali CT skeniranje i rekonstruisali lobanju u kompjuterskom programu.

Da bi popunili nedostajuće dijelove, istraživači su uključili neke anatomske elemente iz prve lobanje, nazvane "Junsijan 1".

Paleoantropolog u Američkom muzeju prirodne istorije u Njujorku Erik Delson, koji nije bio uključen u studiju, nazvao je rekonstrukciju lobanje "fantastičnom", posebno kada se "uporedi sa spljoštenom palačinkom kakva je bila prije".

Digitalno restaurirana lobanja otkrila je mješavinu primitivnih i modernih osobina.

Lobanja je niska i dugačka, poput najstarijih članova roda Homo, ali mozak koji je sadržala morao je biti veliki, kao kod modernih ljudi.

S obzirom na to da je mjesto gdje su lobanje iskopane staro oko milion godina, tim je koristio taj datum kao referentnu tačku za preoblikovanje drveta života koje opisuje ljudsku evoluciju.

Zaključili su da se drevna grupa ljudi, poznata kao "longi klada" i "denisovska klada" odvojila od loze modernih ljudi prije oko 1,32 miliona godina, dok su se neandertalci odvojili prije 1,38 miliona godina.

Gegenetičar u Institutu Maks Plank za evolucionu antropologiju, Svante Pabo, koji je dobio Nobelovu nagradu za otkriće seksualnog mješanja između drevnih ljudskih vrsta, rekao je da će samo pronalaženje DNK, ili možda proteina, razjasniti odnos lobanje sa ostatkom čovječanstva.

Pabo je dodao da nema "dovoljno informacija iz morfologije ovih uzoraka da bi se sa sigurnošću utvrdilo kako su međusobno povezani, a kamoli datirale razlike između njih".

Stringer i Ni su rekli da je lobanja prestara da bi zadržala testiranje DNK, navodeći da je, bez više fosila, nemoguće znati da li je njihova rekonstrukcija lobanje bila savršena.

Oni su izrazili nadu da će treća lobanja, pronađena 2022. godine na istom lokalitetu, baciti više svjetlosti.

"Neki istraživači mogu biti skeptični prema ovim relativno dubokim datumima razlike. Ali ako je Junsijan zaista rani član longi-denisovanske klade, to nužno pomjera minimalnu starost te klade na najmanje milion godina", zaključio je koautor studije Kris Stringer.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.