Afrički divlji psi prešli rekordnih 4.000 km kroz Zambiju u potrazi za partnerima

LONDON - Čopor afričkih divljih pasa prešao je rekordnih 4.000 kilometara kroz Zambiju u potrazi za partnerima, što je najduža zabilježena udaljenost koju je neki afrički kopneni sisar prešao u potrazi za parenjem, saopštili su naučnici.

Istraživači navode da ovo otkriće pruža nadu da divlje životinje i dalje mogu da se kreću na velikim udaljenostima uprkos sve većem pritisku ljudi na njihova staništa.

Zašto je ovo putovanje toliko značajno za očuvanje divljih vrsta?

Tri mužjaka, braća iz istog čopora, tokom osam mjeseci prešla su oko 420 kilometara vazdušnom linijom, ali su ukupno prevalila gotovo deset puta veću udaljenost, krećući se kroz pejzaž koji je sve više fragmentisan ljudskim naseljima, prenosi BBC.

Međutim, drugi divlji psi praćeni GPS ogrlicama u studiji uginuli su u ilegalnim zamkama, što ukazuje na opasnosti sa kojima se životinje suočavaju.

Divlji psi su tokom kretanja zaobilazili velike prepreke, uključujući glavni grad Zambije Lusaku i razvijena industrijska područja, povezujući tako različita područja u kojima obitavaju divlje životinje.

Kako su divlji psi prevalili gotovo 4.000 kilometara kroz Zambiju?

Afrički divlji psi spadaju među najrjeđe predatore na kontinentu, a procjenjuje se da ih je u divljini ostalo oko 6.000. Žive u veoma povezanim čoporima, zajedno love i poznati su po tome što prelaze velike udaljenosti u potrazi za novim teritorijama i mogućnostima za razmnožavanje.

Pošto ne mogu da se pare unutar čopora u kojem su rođeni, jedinke čekaju da eventualno naslijede čopor ili, najčešće u uzrastu od dvije do tri godine, napuštaju matični čopor i kreću u potragu za partnerom.

Takva kretanja nazivaju se disperzijom i razlikuju se od migracija, tokom kojih se životinje sezonski kreću napred i nazad u potrazi za hranom ili odgovarajućim staništem.

Šta je disperzija i zašto je ključna za afričke divlje pse?

Istraživanje, objavljeno u časopisu Ecology, pokazalo je da bi populacije divljih pasa u istočnoj i južnoj Africi mogle biti povezanije nego što se ranije vjerovalo.

Glavni autor studije, profesor Skot Kril sa Univerziteta Montana Stejt, koji proučava afričke divlje pse od 1991. godine, ocijenio je da rezultati predstavljaju razlog za oprezni optimizam.

"Moguće je pretpostaviti da je svaka velika populacija divljih pasa u istočnoj i južnoj Africi, osim onih koje su ograđene, potencijalno povezana", rekao je Kril.

Povezanost populacija: Da li je Afrika veća nego što smo mislili?

Međutim, istraživači upozoravaju da su divlji psi i dalje suočeni sa ozbiljnim opasnostima. Druge jedinke praćene GPS ogrlicama tokom istraživanja uginule su nakon što su upale u ilegalne zamke.

Tri mužjaka uspješno su završila svoje putovanje, dok su dvije od tri ženke uginule. Istraživači su uočili da su preživjeli članovi čopora u više navrata vraćali na isto mjesto, što često ukazuje na smrt jednog od članova.

Naučnici smatraju da rezultati dodatno ukazuju na potrebu za stvaranjem prirodnih koridora izvan zaštićenih područja, koji bi povezivali staništa razdvojena putevima, gradovima i poljoprivrednim površinama.

Opasnosti i izazovi: Zašto su prirodni koridori od vitalnog značaja?

Koautor studije Brus Elender, direktor Kafue ekološke organizacije "The Nature Conservancy", rekao je da vrstama koje se kreću na velikim područjima, poput divljih pasa i slonova, treba obezbijediti povezan prostor kako bi dugoročno opstale.

"Ne možemo na zaštićena područja gledati kao na ostrva i očekivati da će dugoročno biti funkcionalna. Moramo da razmišljamo mnogo šire od toga", rekao je Elender.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.