Spiridon Špiro Bocarić – umjetnik koji je sačuvao dušu Krajine

Sandra Kljajić
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Spiridon Špiro Bocarić Foto: Muzej RS | Spiridon Špiro Bocarić

„Krajišnik je po svom nagonu u duši umjetnik. Traži i nalazi etiku i estetiku u prirodi, narodu i sebi samom...“

Ovim riječima Spiridon Špiro Bocarić opisao je Krajišnike, ali i sebe. Akademski slikar, etnograf, muzeolog, fotograf, publicista i prvi upravnik Muzeja Vrbaske banovine ostavio je neizbrisiv trag u kulturnoj istoriji Banjaluke i Bosanske krajine.

Rođen je prije 150 godina - 24. maja 1876. godine u Budvi, u trgovačkoj porodici. Ljubav prema slikarstvu razvio je još u djetinjstvu, a prvi učitelj bio mu je stariji brat Anastas Bocarić, takođe slikar. Sa samo 18 godina odlazi u Veneciju, gdje izučava slikarstvo na prestižnim umjetničkim školama.

Nakon školovanja boravio je u Novom Sadu, Mostaru i Sarajevu, a upravo su braća Bocarić označila prelaz sa tradicionalnog ikonopisa ka modernom slikarstvu u BiH. Istoričari umjetnosti smatraju ih pionirima domaće likovne scene.

Portretista sarajevske elite

Od 1897. do 1914. godine Špiro Bocarić živio je u Sarajevu, gdje je stekao veliki ugled kao portretista. Slikao je ugledne trgovce, sveštenike, političare i bogate porodice, a njegovi radovi krasili su domove tadašnje elite.

Posebno se izdvaja „Portret trgovca“ iz 1899. godine, koji se i danas smatra jednim od njegovih najznačajnijih djela. Bocarić je 1902. godine naslikao i portret kraljice Drage Obrenović.

Pored portreta, radio je i ikonostase za pravoslavne hramove, a njegov rad hvalio je i književni časopis „Bosanska vila“, preporučujući ga srpskim crkvenim opštinama i naručiocima.

Prijateljstvo sa Petrom Kočićem

Prelomni trenutak u njegovom životu bilo je prijateljstvo sa književnikom Petrom Kočićem. Upravo je Kočić kod Bocarića probudio duboko interesovanje za narodnu umjetnost, običaje i tradiciju Bosanske krajine.

Bocarić je putovao po Zmijanju i drugim krajiškim krajevima, proučavao narodne nošnje, ornamente, predmete i običaje, bilježeći sve fotoaparatom, crtežom i kamerom.

Njegova fascinacija narodnom ornamentikom kasnije će rezultirati monografijom „Narodna ornamentika Vrbaske banovine“, koja je objavljena posthumno.

Banjaluka i Muzej Vrbaske banovine

Nakon izbijanja Prvog svjetskog rata, austrougarske vlasti protjerale su ga iz Sarajeva u Banjaluku. Iako je u grad stigao silom prilika, upravo tu je ostavio najveći trag.

Odlukom bana Svetislava Tise Milosavljevića, 1930. godine postaje prvi upravnik Muzeja Vrbaske banovine, preteče današnjeg Muzeja Republike Srpske.

Sa ogromnim entuzijazmom organizovao je muzejske zbirke, prikupljao etnografske predmete, narodne nošnje, oružje, stare rukopise i umjetnička djela. Zahvaljujući njemu, sačuvan je veliki dio kulturne baštine Bosanske krajine.

Bocarić je smatrao da su narodni vezovi, ornamenti i pjesme najveće duhovno blago naroda.

Fotografija i prvi filmovi o Krajini

Pored slikarstva, Bocarić se bavio fotografijom i filmom. Njegove fotografije danas predstavljaju dragocjeno svjedočanstvo o izgledu starih gradova, sela i ljudi u BiH.

Tridesetih godina prošlog vijeka snimao je i etnografske filmove o Vrbaskoj banovini. Iako je većina filmskog materijala izgubljena, sačuvan je film o Vrbaskoj banovini, koji se danas čuva u Muzeju Republike Srpske i smatra najznačajnijim filmskim zapisom stare Krajine prije Drugog svjetskog rata.

Tragičan kraj

Ustaške vlasti uhapsile su Špiru Bocarića u julu 1941. godine. Najprije je smijenjen sa mjesta upravnika muzeja, a potom odveden u zatvor.

Prema većini istorijskih izvora, transportovan je u Gospić, a zatim u sistem logora Jadovno, gdje je ubijen i bačen u Šaranovu jamu.

Njegova kćerka Jelisaveta kasnije je svjedočila da je Bocarić odbijao da napusti Banjaluku jer je vjerovao da nikome nije učinio zlo.

Nasljeđe velikog pregaoca

Danas se u Muzeju Republike Srpske čuva desetine njegovih slika, fotografija i dokumenata. Njegova djela nalaze se i u muzejima u Sarajevu, Topoli i brojnim privatnim kolekcijama.

Istoričari umjetnosti ističu da je Špiro Bocarić bio ono što je Petar Kočić bio u književnosti, a Vlado Milošević u muzici – simbol kulturnog razvoja Banjaluke i Bosanske krajine.

Svojim radom sačuvao je dio identiteta naroda i ostavio nasljeđe koje i danas predstavlja jedan od temelja kulturne istorije Republike Srpske.

Obilježavanje godišnjice rođenja

Povodom 150. godišnjice od rođenja Spiridona Špire Bocarića, u narednim danima Muzej Republike Srpske predstaviće neka od njegovih djela iz fundusa.

Muzej posjeduje zbirku od 57 djela Spiridona Špire Bocarića.

Iz brojnih arhivskih dokumenata koji se čuvaju u Muzeju, može se saznati koliko je Bocarić kao prvi upravnik Muzeja Vrbaske banovine, čiji je baštinik Muzej Republike Srpske, svojim predavanjima privukao šire interesovanje javnosti, ukazujući na značaj nacionalne baštine i ulogu Muzeja u njenom očuvanju.

Bio je i osnivač i predsjednik Rotari kluba.

Prije dva dana u Muzeju je promovisana je poštanska marka koju su Pošte Srpske izdale povodom jubileja. Plaketa „Spiridon Špiro Bocarić“ ove godine je dodijeljena prof. dr Srđanu Dušaniću, dekanu Filozofskog fakulteta Univerziteta u Banjaluci za izvrsnost u oblastima nauke i kulture.

Direktor Muzeja Republike Srpske MA Davor Strika u obraćanju je izrazio zadovoljstvo nastavkom saradnje sa Rotari klubom, te istakao da je Špiro Bocarić bio značajna ličnost čiji doprinos razvoju kulture i društva uopšte, zaslužuje ovakva podsjećanja.

Predsjednik banjalučkog Rotari kluba Darko Stupar naglasio je važnost čuvanja sjećanja na vizionare kakav je bio Bocarić, koji predstavlja primjer na koji se mladi i danas mogu ugledati.

Izvršna direktorica Pošta Srpske Snježana Martić predstavila je jubilarnu poštansku marku, rekavši da je u pitanju trajna i putujuća razglednica naše baštine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.