Kako su radile osnovne škole u Banjaluci poslije oslobođenja 1945. godine

Poslije oslobođenja Banjaluke u Drugom svjetskom ratu 22. aprila 1945. godine osam osnovnih škola otpočelo je sa radom 10. maja. Nova vlast je popravila školske zgrade tek toliko da učenici za vrijeme ljetnih mjeseci završe školsku 1944/45. Postakljeni su prozori u učionicama i nabavljen najnužniji namještaj. Škole su bile opterećene velikim brojem đaka. Njihova čistoća, urednost i zdravstveno stanje je bilo dobro.

Nakon ukidanja privatnih škola koje su držale časne sestre, u njihovim zgradama počele su sa radom državne škole. Učenici koji su pohađali školsku 1944/45. u privatnim školama mogli su da nastave školovanje u državnim. Zbog nestašice prostorija i inventara narodne vlasti su se sporazumjele s privatnim vlasnicima o preuzimanju prostora i namještaja i plaćanju najamnine. Nije bilo časova vjeronauke, iako je bilo roditelja zainteresovanih da im djeca pohađaju tu nastavu. Škole su radile i na popisu nepismenih na svom području i organizovanju analfabetskih tečajeva radi opismenjavanja.

Svi zaposleni u školama su bili članovi Crvenog krsta, sindikalne organizacije i prosvjetnog narodnooslobodilačkog fronta, a učenici članovi pionirske organizacije, podmlatka Crvenog krsta i školskih radnih zajednica.

Vježbaonica uz Učiteljsku školu

Prva narodna osnovna škola - Vježbaonica školske 1944/45. nalazila se u bivšoj Ruždiji zajedno sa Učiteljskom školom. Imala je dvije učionice sa četiri odjeljenja i ukupno 99 učenika (68 muških i 31 ženskom). Od 10. maja 1945. škola je radila pod nazivom Vježbaonica uz Učiteljsku školu. Školski namještaj i učila su uništeni pa je škola radila sa skromnim opremom. Prekid nastave je bio  21.9 - 30.11, zbog čega  je nastava produžena do jula 1945. Radilo se na tome da vojska isprazni zgradu Učiteljske škole u kojoj je ova škola imala svoje prostorije. Trebalo je otvoriti još tri odjeljenja, kombinovano prvi i drugi, treći i četvrti i sva četiri zajedno da bi služila kao praktična škola - Vježbaonica uz Učiteljsku školu. Školsku 1944/45. završila su četiri odjeljenja, i to: I razred 30 učenika (20 m + 10 ž), koji je vodio školski upravnik Sulejman Badić; II razred 27 učenika (18 + 9), koje je vodio Rasim Imamović; III razred 29 učenika (20 + 9), sa učiteljicom Zlatom Đerić; IV razred sa 20 učenika (11 + 9) vodila je Margarita Čekrlija. U toku te školske godine radili su povremeno Anka Šainović, Derviša Kapetanović, Dragica Kumrle, Katarina Dobrić i Ibrahim Kujundžić.

Rasim Imamović

Katarina Dobrić

Školske 1945/46. škola je preseljena u zgradu Učiteljske škole u ul. Mladena Stojanovića. Spajanjem Treće niže gimnazije i Vježbaonice 1954. godine nastala je Treća osmogodišnja škola, koja je 1957. dobila naziv Osmogodišnja škola "Mladen Stojanović" (danas OŠ "Georgi Stojkov Rakovski".

Narodna osnovna škola (bivše "crne sestre")

Prije rata je u Banjaluci, na adresi Kraljev drum, radila Privatna konfesionalna škola sestara dragocjene krvi Isusove ("crne none"), koja je za vrijeme NDH preimenovana u Posebničku mješovitu pučku školu dragocjene krvi Isusove. Nakon ukidanja privatnih škola, počela je s radom državna škola pod nazivom Narodna osnovna škola (bivše "crne sestre") u Banjaluci 10. maja 1945. u zgradi "bijelih sestara" u Martićevoj ulici (danas zgrada Katoličke gimnazije). Zgrada je bila znatno oštećena od bombardovanja, te su korištene samo dvije učionice. Na dan pregleda prosvjetnog referenta, 23. avgusta 1945, u školi su radila četiri odjeljenja, i to: I razred, sa 69 učenika (39 + 30), koji je vodila učiteljica Danica Radošević; II razred, sa 90 učenika (51 + 39), vodila je učiteljica Ana Lisijević, školski upravnik; III razred, sa 85 učenika (38 + 47), koji je vodila učiteljica Katarina Dobrić; IV razred, sa 73 učenika (30 + 43), koji je vodila Marija Rakić.

Prema popisu obavljenom u ljeto 1945, na području škole bilo je 85 nepismenih u dobi od sedam do dvanaest, a 75 u dobi od 12 do 50 godina. Analfabetski tečaj nije održan, jer se niko nije prijavio.

U januaru 1946. škola je preseljena u zgradu bivše Srpske škole, u vlasništvu Srpske pravoslavne opštine, dok je par odjeljenja smješteno u zgradi bivše Ruždije. Na početku školske 1945/46. dobila je naziv Druga narodna osnovna škola, a 18. oktobra 1956. Narodna osnovna škola "Petar Kočić". Spajanjem osnovnih škola "Vuk Karadžić, "Mirko Višnjić" i "Petar Kočić" 31. jula 1962. formirana je OŠ "Mirko Višnjić".

Državna treća mješovita narodna osnovna škola

Državna treća mješovita narodna osnovna škola nastavila je sa radom 10. maja 1945. sa dva nastavnika, Mirkom Repcem i Anom Mrduljaš, u zgradi u Džabića ulici, preko Vrbasa. Planirano je da se nastava održava i u Gazanfer-pašinom mektebu zbog velikog broja đaka. Radi poboljšanja higijene, roditelji su se dogovorili da dobrovoljno svake nedjelje očiste i oribaju školski prostor i pozajme i donesu od kuće poneku stolicu. U toku školske 1944/45. nastava je prekidana 1.10 - 14.11.1944. i 23.4 - 9.5.1945. Pri pregledu škole, 17. jula 1945. školski referent Viktor Radošević je ustanovio da je u školi radilo sedam odjeljenja u četiri učionice, i to: Ia razred, sa 50 učenika (29 + 21), sa nastavnicom Hatidžom Pozderac; Ib razred, sa 50 učenika (22 + 28), koji je vodio nastavnik Mirko Rebac; IIa razred, sa 45 učenika (25 + 20), vodila je nastavnica Vukosava Bobek; IIb razred, sa 44 učenika (28 + 16), vodila je nastavnica Ana Mrduljaš; III razred, sa 70 učenika (36 + 34), koji je vodila nastavnica Esma Hadžiomerspahić; IVa razred, sa 36 učenika (21 m + 15), vodio je nastavnik Muslija Pašić; IVb razred, sa 41 učenikom (25 + 16), vodila je nastavnica Anka Šajnović. Pošto je gradivo dovršeno, nastava je završena krajem avgusta 1945.

Muslija Pašić

Početkom naredne školske godine škola je preimenovana u Treću narodnu osnovnu školu, a 1957. u Narodnu osnovnu školu "Kasim Hadžić". Godine 1958. ukidaju se osnovne škole "Kasim Hadžić" i "Vahida Maglajlić", a osniva Osmogodišnja škola "Kasim Hadžić", koja od 1992. nosi naziv "Dositej Obradović".

Državna četvrta mješovita pučka škola

Državna četvrta mješovita pučka škola je školske 1944/45. djelovala u državnoj zgradi pod Pećinom, izgrađenoj za vrijeme Banovine. U ratu je lakše oštećena, pa je samo trebalo urezati stakla i postaviti peći da nastava počne. Prekida nastave od oslobođenja nije bilo. Radila je sa pet odjeljenja, i to: Ia razred, sa 47 učenika (26 + 21), koji je vodio nastavnik Vejsil Drljačić; 1b razred, takođe sa 47 učenika (29 + 18), vodila je nastavnica Safija Ibrahimpašić; 11 razred, sa 68 učenika, vodila je nastavnica Milka Hadžistević; 111 razred, sa 50 učenika (34 + 16), vodio je nastavnik Ibrahim Kujundžić; IV razred, sa 64 učenika (38 + 26), vodio je nastavnik Safet Dorocić. Školska godina je završena 20. septembra 1945. Škola je imala knjižnicu sa 480 knjiga i školski vrt, koji je obrađivan. Na području ove škole bilo je u julu 1945. godine 190 nepismenih, od kojih 183 žene i sedam muškaraca. Početkom školske 1945/46. škola je preimenovana u Četvrtu narodnu osnovnu školu, a 1957. u Narodnu osnovnu školu "Filip Macura" (od 1992. "Jovan Cvijić").

Safija Ibrahimpašić

Peta narodna osnovna škola

Peta narodna osnovna škola Banjaluka bila je smještena Gornjem šeheru, u vakufskoj zgradi sa pet čistih i zračnih učionica. Nakon ostakljenja prozora i krečenja učionica, nastava po oslobođenju je počela 15. maja sa 256 učenika. Do završetka školske 1944/45. prekida nastave nije bilo.

U školi je radilo pet odjeljenja: Ia razred, sa 65 učenika (26 + 39), koji je vodila nastavnica Anka Franković Džemidžić; Ib razred, sa 74 učenika (57 + 27), vodio je nastavnik Tahir Misirlić; II razred, sa 53 učenika (45 + 8), vodio je školski upravnik Muhamed Sabljaković; III razred, sa 45 učenika (31 + 14), vodila je nastavnica Derviša Kapetanović, koja je vodila i analfabetski tečaj za 68 ženskih polaznika; IV razred, sa 54 učenika (37 + 17), vodila je nastavnica Katarina Čondić.

Muhamed Sabljaković

Škola je 1954. dobila naziv Osmogodišnja škola u Gornjem šeheru, a 1957. je preimenovana u OŠ "Muhamed Kazaz" (od 1992. "Branislav Nušić").

Državna šesta mješovita pučka škola

Zgrada Državne šeste mješovite pučke škole, tzv. "Carska škola", sa četiri učionice, bila je nakon oslobođenja u veoma lošem stanju, jer je teško oštećena prilikom bombardovanja. Nakon popravka zgrade, školska 1944/45. nastavljena je 10. maja 1945. Na školski praznik Vidovdan, 28. juna 1945, održana je akademija kojoj su prisustvovali svi učitelji i đaci. Školsku godinu je završilo 311 učenika, razvrstanih u šest pretrpanih odjeljenja: Ia razred, sa 57 učenika (33 + 24), vodila je Anka Benutić Orlov; Ib razred, sa 58 učenika (30 + 28), vodila je Sofija Tambolini; II razred, sa 76 učenika (43 + 33), vodila je nastavnica Marija Svitlica; III razred, sa 57 učenika (31 + 26), vodila je nastavnica Despa Janković Čangalović; IVa razred, sa 32 učenika (24 + 8), vodio je Sulejman Fehimović, školski upravnik; IVb razred, sa 31 učenikom (19 + 12), vodila je nastavnica Olga Kasalović.

"Carska škola"

Škola je ukinuta 1954. Spajanjem 170 učenika Šeste NOŠ i 562 učenika Prve niže gimnazije nastala je Prva osmogodišnja škola, a Druga osmogodišnja škola spajanjem 168 učenika Šeste i 580 učenika Druge niže gimnazije.

Godine 1957. ukinute su Prva i Druga osmogodišnja škola, a osnovana Osmogodišnja škola "Zmaj Jova Jovanović", na koju su prešla sva prava i obaveze dvije ukinute  škole.

Škola bivših "bijelih sestara" 

Narodna osnovna škola bivših "bijelih sestara" bila je smještena u zgradi "bijelih sestara" sv. Vinka Paulskog u ul. Fra Grge Martića 20. Kao državna je počela sa radom 10. maja 1945. Zgrada je oštećena u toku bombardovanja Banjaluke, a za potrebe nastave su osposobljene samo dvije učionice. Na ove dvije upotrebljive učionice postakljeni su samo vanjski prozori. Ostale učionice, zbornica i hodnici nisu bili postakljeni. Dvije učionice i svečanu salu na spratu trebalo je osposobiti za nastavu. U junu je održana priredba za ranjenike, kojima je podijeljeno voće i cigarete nabavljene novcem koji su skupili učenici.

I razred, sa 64 učenika (32 + 32), vodila je Katarina Čudić, upravnik škole; II razred, sa 70 učenika (42 + 28), vodila je Paula Milanović, a od 5. avgusta 1945. Desa Miljuš Kovačević; III razred, sa 93 učenika (50 + 43), vodila je Bogumila Hafbauer, a IV, sa 72 učenika (40 + 32), učiteljica Anka Stilinović.

Desa Miljuš

Narodna osnovna škola bivših "bijelih sestara" preimenovana je septembra 1945. u Sedmu narodnu osnovnu školu, a 1957. u Narodnu osnovnu školu "Mirko Višnjić". Spajanjem osnovnih škola "Vuk Karadžić", "Mirko Višnjić" i "Petar Kočić", formirana je 31. jula 1962. Osnovna škola "Mirko Višnjić".

Državna mješovita pučka škola Dječiji dom

Škola je počela sa radom 25. januara 1943. u Dječijem domu, koji je tad bio smješten u Trećoj pučkoj školi u ul. Muftije Džabića. Učitelji su bili Bisera i Mahmut Salčić. Škola je imala dva  odjeljenja, sa ukupno 73 učenika (68 + 5). Dom sa školom je preseljen 30. aprila 1943. u novosagrađeni Starački dom (Uboški dom) u Kotorvaroškoj ulici (danas Srednjoškolski dom u ul. Vojvode Stepe Stepanovića).

Državna mješovita pučka škola Dječiji dom Banjaluka poslije oslobođenja  nastavila je sa radom u istom dječijem domu, koji je dobio naziv "Kasim Hadžić". Imao je dvije zaposlene učiteljice - Rosu Marilović i Dragu Tomac.

Iz izvještaja prosvjetnog referenta Viktora Radoševića od 25. avgusta 1945, saznajemo da je na kraju školske 1944/45. škola radila u tri učionice, čiste i uredne, sa zadovoljavajućem namještajem, a u tri odjeljenja, i to: I razred, sa 72 učenika (55 + 17), vodila je učiteljica Fahira Fejzagić; II razred, sa 49 učenika (33 + 16), vodio je učitelj Milan Stojanović; III i IV četvrti razred, sa 35 (24 + 11) odnosno 21 učenikom (19 + 2), vodila je upravnica škole Jozefina Zečević. Najveći problem ove škole bilo je to što su djeca - ratna siročad svakodnevno odlazila i dolazila u dom, pa je škola za njih praktično bila "prolazna stanica".

Jozefina Zečević

U školi je radilo i zabavište, sa 15 dječaka i dvije djevojčice, koje je vodila nastavnica Berislava Carić, sekretar škole. Početkom školske 1945/46. škola dobija ime Osma narodna osnovna škola u Banjaluci. Koncem 1948. ukinuta je osnovna škola u domskoj zgradi. Djeca koja su je pohađala preseljena su u Dječiji dom "Šoša Mažar" u Trapiste. Od septembra 1947. do ukidanja, upravnica škole je bila Milka Hadžistević.

Nakon pripajanja Budžaka gradu Banjaluci 1950. godine, Narodna osnovna škola Budžak preimenovana je u Osmu narodnu osnovnu školu.

Prosvjetni referent je na kraju školske godine ocijenio sve nastavnike kao odlične ili vrlo dobre, jer su "svoj posao obavljali savjesno, predano i s puno ljubavi. U svoj rad i među djecu unijeli su duh bratstva i jedinstva, što se vidno opaža u svim razredima. Svi predmeti su savjesno obrađeni, te se uopšte ne opaža na školama da je bilo ratno neprijateljsko stanje. Držanje nastavnika prema vlasti je korektno. Sarađuju sa svim kulturnim, humanim i političkim društvima koja rade u duhu bratskog i nacionalnog jedinstva. Djelovodnik, glavni imenik, razrednice i nastavni plan, knjiga karakteristika vodili su se uredno".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.