Erik Hevel za "Glas Srpske": Čarolija papira i dalje prkosi digitalnom dobu

Prošle godine, tokom posjete festivalu u Mostaru, iznenada sam se susreo sa jednim srpskim časopisom u kojem je bila objavljena epizoda stripa "Januari Džons". Pomislio sam da bi bilo sjajno kada bi nakon toga i čitavi albumi mojih radova bili objavljeni na Balkanu, a ovaj poziv, sa jedne strane predstavlja mali, ali nimalo beznačajan korak, u toj misiji, a sa druge strane volim upoznati nove sredine i nove čitaoce stripova.

Rekao je ovo za "Glas srpske" slavni holandski strip-autor Erik Hevel, objašnjavajući razloge zbog kojih je prihvatio poziv Udruženja deveta dimenzija da bude gost devetog Salona stripa u Banjaluci. Strip-autor kod nas je najpoznatiji po sjajnom stripu "Januari Džons", ali iza njega stoji impresivna karijera na globalnom planu sa čitavom gomilom radova iz oblasti devete umjetnosti.

- Iza sebe imam oko 60 naslova (računajući sve publikacije), od kojih nekoliko desetina svakako zaslužuje da stigne do čitalaca u ovom dijelu Evrope, a najbolji način za kontakt sa čitaocima pored sve te tehnologije jeste da ljude upoznate lično.

GLAS: Vaš crtački rukopis je neraskidivo vezan za estetiku čistog crteža ("čiste linije"), koju su proslavili velikani poput Eržea i Žilara. Zašto ste se opredijelili baš za ovaj vizuelni jezik i koliko je zahtjevno održati tu prividnu jednostavnost dok prikazujete složene istorijske i arhitektonske detalje?

HEVEL: Martin Lodevejk mi je predložio da koristim taj stil da bih brže napredovao. Nisam završio likovnu akademiju i smatram se samoukim umjetnikom. Martin mi je savjetovao da proučavam Eržea i autore poput njega. Do tada sam kao tinejdžer bio inspirisan magazinom "MAD" (Mortom Drakerom i Džekom Dejvisom). U mojim ranim dvadesetim na mene su najviše uticali Žiro/Mebijus i Žilar. Imao sam 27 godina kada sam poslušao Martinov savjet i tada smo postali tim koji je stvorio Mis Džons. Moj debi sa ovim likom 1988. godine bio je trenutni uspjeh. Kažu da je "čista linija" ili omiljena ili nije. U to vrijeme je definitivno bila omiljena… Prvi album je odmah prodat u inostranstvu - u Francuskoj, Španiji (i Kataloniji), Portugaliji, Danskoj, Norveškoj, Finskoj i Njemačkoj.

GLAS: Kada ste već pomenuli gospođicu Džons, serijal o hrabroj avijatičarki "Januari Džons" postao je Vaš zaštitni znak u svijetu avanturističkog stripa. Kako je taj lik nastao u saradnji sa Martinom Lodevejkom i šta je to zbog čega se publika i danas vraća avanturama smještenim u olujne tridesete godine prošlog vijeka?

HEVEL: Kada sam stupio u kontakt sa Martinom, prvobitni plan je bio da mu budem asistent. Međutim, to mi ne bi donijelo dovoljno prihoda pa se rodila ideja da dobijem sopstvenog strip-junaka. Tako smo obojica počeli da razmišljamo o idejama i pojavila se Mis Džons. Ime je smislio Martin. Profesiju i međuratnu epohu smislili smo zajedno, dok je njen izgled bio moja ideja, uz korisne Martinove savjete. Mislim da je uspjeh tog serijala uporediv sa franšizom o Indijani Džonsu, kada je u pitanju privlačnost međuratnog perioda.

GLAS: Svjetsku slavu stekli ste istorijskim i edukativnim stripovima o Drugom svjetskom ratu, kao što je "Otkriće" (De Ontdekking). Kako je došlo do saradnje sa Fondacijom "Ana Frank" i kako ste pristupili tako teškoj i osjetljivoj temi da bi bila razumljiva mlađim generacijama?

HEVEL: Kada sam počeo da radim na tim edukativnim albumima o Drugom svjetskom ratu, studirao sam vanredno za profesora istorije. Tokom studija shvatio sam da je opšte poznavanje istorije u mojoj zemlji veoma loše: djeca i mladi nisu umjeli da smjeste Hitlera na vremensku liniju, nisu znali da li je živio prije ili poslije Napoleona! Bio sam šokiran i obratio sam se Fondaciji "Ana Frank", gdje sam već imao kontakte, jer sam ilustrovao njihove novine. Predložio sam im da bi bila odlična ideja da se lekcije o Drugom svjetskom ratu predaju kroz stripove (ili tačnije, grafičke novele). Ja sam lično zavolio istoriju upravo čitajući stripove u magazinu "Spirou". Moji kontakti su se složili i ubijedili rukovodstvo fondacije. Sve ostalo je istorija.

GLAS: Kroz novinski strip "Bad Brodvej" spojili ste duh njujorških komedija, mafijaški milje i ratne vihore četrdesetih godina. Koliko se rad na dnevnom novinskom kaišu razlikovao od rada na klasičnim albumima i koliko Vam je kao autoru prijao specifičan humor u tom serijalu?

HEVEL: Tokom četiri i po godine, priče o "Badu Brodveju" (ukupno devet epizoda) izlazile su u glavnim holandskim dnevnim novinama (Algemeen Dagblad). To je značilo proizvodnju šest epizoda nedjeljno tokom svih tih godina. Nikada nisam propustio rok i morao sam da stvaram zalihe za odmore i putovanja.

Uživao sam u tome da budem i scenarista i crtač. Morate imati na umu da su te publikacije u novinama bile u tradicionalnom holandskom formatu: tekst ispod kadra, bez oblačića za govor. Jednog dana u budućnosti volio bih da preradim tih devet albuma (koji su u tom obliku objavljeni u mojoj zemlji, ali i u Njemačkoj u klasične stripove sa oblačićima).

GLAS: Pored Drugog svjetskog rata, u stripu "Kvako" obradili ste i temu transatlantske trgovine robljem u 18. vijeku. Koliki je izazov za autora da vizuelno i narativno prenese istorijsku traumu, a da pri tome izbjegne patetiku i sačuva dostojanstvo žrtava?

HEVEL: Za strip "Kvako" sarađivao sam sa Ineke Mok, koja mi je prišla sa tom temom i napisala scenario. Ona je stručnjak za istoriju trgovine robljem i vodila je računa o granicama toga šta treba prikazati, a šta izostaviti… slično kao što smo ranije radili sa scenama holokausta u stripu "Potraga" (De Zoektocht), drugom dijelu trilogije o Drugom svjetskom ratu. Tada su stručnjaci iz Fondacije "Ana Frank" nadgledali konačan rezultat. Uvijek smo morali da imamo na umu da se obraćamo djeci i mladima.

GLAS: Rekli ste da ste po profesiji i profesor istorije. Koliko Vam je to formalno obrazovanje pomoglo u arhivskom istraživanju i dokumentaciji činjenica za Vaše grafičke novele? Vjerujete li da strip danas ima snagu da bude ravnopravno nastavno sredstvo u školama?

HEVEL: Na kraju nikada nisam završio studije niti sam stao pred školsku tablu. Izrada edukativnih materijala oduzela mi je sve vrijeme pa sam na ovaj način dao svoj doprinos obrazovanju.

Ono što sam naučio tokom studija mogao sam direktno da primijenim u razvoju serijala… naravno, u saradnji sa timom Fondacije "Ana Frank". Cio projekat je bio i ostao veliki uspjeh, a podržala ga je i naša vlada, omogućivši da dva od tri naslova postanu "nacionalni poklon", zbog čega su stotine hiljada primjeraka tokom godina stigle do učenika.

GLAS: Kako gledate na budućnost devete umjetnosti u digitalnom dobu? S obzirom na Vaš decenijama bogat rad, kakav je položaj klasičnog stripa danas u eri digitalnih medija i brze zabave? Vjerujete li da štampani strip i dalje posjeduje neizbrisivu čaroliju i može li se održati u borbi sa tehnologijom?

HEVEL: Borba za pažnju čitalaca je surova, ali sam uvjeren da će uvijek biti mjesta za stripove na "stari, dobro poznati način". Papir ima svoju magiju, koju je teško zamijeniti. Pojava televizije nije uništila bioskope, niti je striming uništio klasičnu televiziju. Jedino se plašim da će zarađivanje pristojnog prihoda u svijetu stripa (za autore, bilo scenariste ili crtače) postajati sve teže. Za to je neophodan međunarodni proboj. Ja sam imao sreće u tom pogledu, ali to nije nešto što je zagarantovano svakome.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.