Zijah Sokolović: Plivanje u tranziciji života

Većina žena se danas oblači po receptu velikih svjetskih firmi koje imaju modernu odjeću. Onda one spajaju na sebe sve, ne znajući da zapravo to nije kompatibilno prema njima. One ne razmišljaju na taj način, nego samo nose tu odjeću na sebi. Misle da kada stave te krpice na sebe, da će biti dio te urbane sredine, poput žena koje vide na reklamama. Ali, to nije to.

Iz našeg ugla izgledaju smiješno, jer su prije nekoliko godina sišle sa sela i još se spotiču na asfaltu - rekao je za "Glas Srpske" glumac Zijah Sokolović, koji je ovih dana boravio u Banjoj Luci, kao član ekipe filma radnog naslova "Motel Nana".

* GLAS: Čime Vas je privukla priča iz "Motela Nana" i zašto ste pristali da glumite u ovom filmu?  

SOKOLOVIĆ: Trenutno sam u takvoj životnoj opciji da biram ono šta ću da radim. Imao sam lijepe razgovore sa rediteljem Predragom Velinovićem i sviđa mi se njegova vizija umjetnosti. Ovo je umjetnički pokušaj da reditelj svoju viziju pogleda na svijet pretvori u film. Filmu me privukao neki ljudski odnos. Sam scenario ima šablon po kojem se gleda vrijeme u kojem živimo. Snimajući, izašli smo iz šablona, jer se radi o ljudima čije su sudbine vrlo prepoznatljive. Ono što je mene privuklo do kraja da igram taj lik, Hazima, jeste to da je riječ o čovjeku koji na prvi pogled izgleda smiješan, pa gotovo primitivan, ali to je daleko od istine. Ako ga posmatramo samo tako, njegovo ponašanje vodi do granica gluposti. Međutim, ja ga ne posmatram tako kako možda izgleda u javnosti. On je, u ustvari, duboko nesrećan čovjek zato što se obreo u tim istorijskim događajima koji se ponavljaju u civilizaciji čovječanstva. Zapravo je žrtva i dogodilo mu se nešto na šta nije bio spreman. Mora da se prilagodi novom svijetu, gdje država nije organizovana, nema zakona i pravila. Beskonačan je kriminal, zlo i nepravde. Moj lik pokušava da pliva u svemu tome, kao da je bačen iz nekog aviona u okean. Naravno da je sve to njegovo znanje koje ima iz prijašnjeg svijeta u svijetu u kome trenutno živi smiješno. Hazim je na početku života pokušao da pravila prirode, u kojoj je rastao, prilagodi vremenu. On se muči i na kraju je zaista tragična ličnost. Sve oko njega ne odgovara njegovom konceptu života. Zato sam se i odlučio da radim ovaj lik i vjerujem da će to o čemu smo razmišljali izaći u filmu.

* GLAS: Vjerujete li da će publika prepoznati pravu priču u ovom filmu?

SOKOLOVIĆ: Ljudi su u tranziciji života, isto kao i Hazim, posegli za televizijom kao jedinim sredstvom informisanja. Televizija je industrija koja popunjava slobodno vrijeme i pretvara ga u određenu vrstu zabave. Ljudi najčešće na televiziji gledaju filmove strave i užasa, neka ubistva i oni su srećni što je tamo gore nego što se njima dogodilo. Razmišljaju da je dobro što su bar živi, pa gledaju to kako se drugi ubijaju. Nažalost, ljudi su izgubili određeni kriterijum do umjetnosti. Stalno iz neke gladi koja je konstantna pokušavaju da nadomjeste to i kroz film. Očekuju da će u filmu vidjeti ono što apsolutno prepoznaju, kao što to mogu na televiziji ili novinama. Publika izgleda ne voli, a i ne zna da se intelektualno napreže dok gleda filmove. Nju ne zanimaju simboli filma. Jednu dimenziju ovog filma publika će da prepozna, tu emotivnu. Svima se nešto slično dogodilo kao u toj priči. Ali do nekih krajnjih granica, to se još ne zna.       

* GLAS: Kakva je saradnja sa ekipom iz Banje Luke?   

SOKOLOVIĆ: Odlično smo funkcionisali na snimanju. Sve kolege sa kojima sam radio su zahvalne za saradnju. Neke ljude iz ove filmske ekipe sam znao od ranije, ali i ovi koje sam prvi put sreo su se odmah uklopili.

Nacionalizam

- Kod nas vlada poslijeratna tranzicija i nacionalizam nosi destrukciju svih stvari da bi uopšte mogao da opstane. U osnovi nacionalizma je apsolutno i ekstremno zlo. Kada se te stvari pomjere, onda je ostalo što nam se događa posljedica toga - kaže Zijah Sokolović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.