Željko Kasap: Humor je lijek i izlaz iz sivila

U svakom mjestu postoji neki Neđo, neki Čedo i neka Milka, razumijete?! To je naš domaći, autentični humor u kojem boravi istina koju je naš narod prepoznao, kaže Kasap.

- Iskreno, ni ja nisam vjerovao sve do dana današnjeg da ćemo je izvesti 200 puta za manje od tri godine, stvarno zvuči nevjerovatno! Sve je nekako počelo kada smo htjeli da naše likove iz popularne serije "Dobro jutro, komšija" približimo gledaocima na jedan drugi način, te smo se odlučili da ih prebacimo na pozorišne daske u formi duodrame. 

Rekao je ovo za "Glas Srpske", Željko Kasap, glumac i režiser, komentarišući fenomen predstave "Milka i Neđo", koja je protekle sedmice dočekala 200. izvođenje pred Banjalučanima u Podrum sceni BSP. Poznati glumac, komičar i neumorni pozorišni radnik kaže da ni on sam ne zna kako da objasni uspjeh ove predstave za koju se non-stop traži karta više? 

- E sad, prvobitna zamisao je bila da bude više glumaca iz serije, ali zbog obaveza nismo nikako mogli da se dogovorimo, da bismo na kraju ja i Radenka Ševo odlučili da napravimo ovaj autorski projekt uz veliku pomoć Aleksandra Pejakovića, direktora Studentskog pozorišta. Tekst smo pisali oboje, režirali smo zajednički, a mogu slobodno da kažem da smo bili i scenografi i kostimografi (smijeh). Sjećam se kada smo imali premijeru 2022. godine, vjerujte, imao sam veliku tremu i to možda po prvi put otkako glumim da imam ozbiljnu tremu. Naravno, i Radenka je isto imala. Zašto je to tako? Najviše zbog toga što nismo znali kako će publika da reaguje odnosno, da li će da prihvati komad. Istinu govoreći, nakon prvog izvođenja laknulo nam je i predstava je nekako krenula u život.

GLAS: Znači, dijelite zasluge i uspjeh na dva jednaka dijela?

KASAP: Preciznije na tri djela. To se ne bi uopšte desilo da smo se ja i Radenka pitali nešto (smijeh). S obzirom na našu organizaciju i tome slično, mi bismo dosad odigrali maksimalno desetak puta ovu predstavu (smijeh). Međutim, na našu ogromnu sreću Aleksandar se tu postavio profesionalno u ulozi menadžera i mogu slobodno reći, da nam je on sredio ovih 200 igranja. Međutim, pored tih menadžerskih poslova, pomaže nam i oko tehnike, dođe nam kao majstor svjetla i majstor tona. Inače, ima anegdota, dok putujemo i obilazimo gradove u kojima igramo, pa sad ti organizatori, koji nas ne poznaju, vide Acu kako nosi recimo kostime i kako namješta reflektore i šta sve ne, pa kažu "Dobar vam je ovaj majstor", a mi na to: "Nije to majstor, to vam je doktor nauka“. (smijeh)

GLAS : Šalu na stranu,  Pejaković je odigrao važnu ulogu čovjeka iz sjenke oko ovog komada? 

KASAP: Nisam vidio čovjeka koji je više posvećen pozorištu. On bukvalno živi pozorište, to mu je jedina tema u životu, mislim na  umjetnost. Jedna divna osoba sa kojom, Bogu hvala, imamo sreće da radimo i da sarađujemo.

GLAS: Kada pominjemo fenomen "Dobro jutro, komšija", to je serija koja je počela kao neželjeno čedo jednog nacionalnog emitera (RTRS), ali je postala zlatno dijete drugog emitera (BN TV). Iz ove perspektive gledano, da li ste na početku očekivali ovoliku popularnost i medijsku halabuku?

KASAP: Znate, ja sam u početku režirao ta prva dva dijela filma "Dobro jutro, komšija". Htjeli smo da pokažemo mnogima da možemo našim snagama ovdje u RS da napravimo ozbiljan projekat. Naravno, većina nije vjerovala u to. Sjećam se, da smo svima rekli da ne očekuju neke velike honorare, ali da očekuju veliki pomak u našoj filmskoj industriji. I tako je počelo. Na premijeri filma, sam rekao: "Kako je uloženo premalo para, ali previše ljubavi". Elem, kad je došlo snimanje za treći film "DJK" režijsku palicu sam morao prepustiti Mladenu Marjanoviću zbog obaveza koje sam imao u tom periodu.  I konačno sam počeo samo da se bavim svojim likom i tada mi se desilo nešto neočekivano. Narod je počeo da nas traži sve više i više. Prosto je bilo zapanjujuće. A vlasnik BN televizije Vlado Trišić je nas prepoznao kao dobar materijal. Sjećam se, da smo ja i Pero Špadić otišli na taj sastanak sa njim, a on nam govori: "Momci, da mi prvo snimimo 150 epizoda za početak" (smijeh) ...A nas dvojica se zgledamo i hvatamo za glavu. Šalu na stranu, ali taj čovjek je već tad imao neku viziju da može dobro proći na tržištu. I evo. Danas imamo snimljenih 12 dijelova filma i 142 epizode.

GLAS: Koji je recept za to? 

KASAP: Recept je u tome što je to jednostavna ljudska komedija. Vidite, vi ove naše likove iz serije, možete da vidite u svakom selu i zaseoku i u svakom gradu. U svakom mjestu postoji neki Neđo, neki Čedo i neka Milka, razumijete?! To je naš domaći, autentični humor u kojem boravi istina koju je naš narod prepoznao.

GLAS: Generalno svjedočimo da je humor u umjetnosti postao sve rjeđa roba, kao da smo zaboravili da smo narod koji je teatru dao Steriju, Nušića, Domanovića, Kovačevića. Kome to smeta humor danas?

KASAP: Humor je jedini lijek danas, a bogami i izlaz iz ovog sivila. Iskreno, mislim da bi naši političari s vrha trebalo da osluškuju naš narod kroz njegove humoriste, jer se kroz naše dosjetke kad nam je najteže, pokaže nešto što nam fali. Političari iz toga mogu da izvuku razne pouke. Usput, dok god traje ovo sivilo, ova grozna situacija od vremena u kojem živimo, naš humor će biti sve bolji i bolji. Međutim, kad nam bude bilo bolje u životu, u tom slučaju možemo ići na neke drame (smijeh) .

GLAS: U slučaju ovog komada on mnogo duguje svojim glumcima pa moramo da Vas pitamo koliko ste Vi i Radenka Ševo u stvarnosti Neđo i Milka i koliko uopšte improvizujete na sceni? 

KASAP: Mnogo naroda nas baš pita kad nas sretne: "Jeste li vi  u stvarnosti muž i žena" ?! (smijeh), mi se uvijek tome smijemo. To je valjda, zato što smo autentični. Publika vjeruje našim likovima i mnogo nas voli, te se vrlo brzo poistovjeti sa nama. 

GLAS: Vaše prvo pojavljivanje na TV bilo je krajem devedesetih kada ste bili dio odlične humorističke emisije "Bez pardona" sa Aleksandrom Stojkovićem. Kako pamtite dane kada ste snimali "Bez pardona" i koliko je bilo teško snimati serijal koji je bio prilično satiričan i oštar prema vlasti? 

KASAP: Jedan od krivaca za "Bez pardona" bio je takođe Pero Špadić, koji je tada bio glavni urednik zabavnog programa na lokalnoj televiziji Prijedor. Tada smo došli na ideju da uradimo neku humorističku emisiju od 45 minuta, da jednostavno privučemo gledaoce. U brzom vremenskom roku to je postalo jako gledano i onda su ljudi sa RTRS, čuli da mi radimo neku dobru emisiju i onda su nas angažovali i tako je počela saradnja.  

U početku smo snimali skečeve koji su išli utorkom u jutarnjem programu,  da bi kasnije urednici uvidjeli da su skečevi kvalitetni i samim tim da se može napraviti  cjelovečernja emisija.

GLAS: Tada su pali rekordi koji nisu do danas oboreni?

KASAP: Nećete vjerovati, ali smo došli do toga, da smo bili četvrti po gledanosti u okruženju! Primera radi. Kultna emisija Hrvatske radio televezije "Latinica" bila je na 5. mjestu.  A kod nas smo bili gledaniji i od dnevnika i od Lige šampiona. Kada je riječ o onim "šerovima" , čini mi se da još držimo rekord  u "šeru" što je fantastično. Ne znam šta da još kažem. Mislim da smo bili neki nasljednici "Top liste nadrealista" i da smo dobar posao napravili!  To je bio dobar humor. Humor iskrivljenog ogledala, da tako kažem. Ismijavali smo realnosti kroz te neke komične situacije koje su dosta satirične i dosta oštre. 

GLAS: Da li je bilo zabrana tokom emitovanja s obzirom na to da niste nikoga štedjeli u svojim skečevima ? 

KASAP:  Da, da... Naravno, bilo je toga, koliko hoćeš. (smijeh). Bila je jednom jedna zabrana upravo zbog visokog predsjednika Pedija Ešdauna ....A snimajući te sinhro skečeve, nismo koristili lična imena, znate, on je za nas bio kao Padi Nokdaun, ali sam ja u snimanju rekao Pedi što nam je promaklo i u montaži, jedva to dočekali, te se odmah zakačili za to i tražili zabranu repriznog emitovanja (smijeh). Bilo je dosta toga. Uostalom, mi smo se tada bavili čistim humorom, a koga je zaboljelo, zaboljelo je, zato smo i nazvali emisiju "Bez pardona". Kumovao sam naslovu jer smo bez pardona "pljuvali" i po poziciji i po opoziciji (smijeh)..

GLAS: U Vašoj dosadašnjoj karijeri odigrali ste veliki broj uloga. Ako biste morali neku da izdvojite, na koju ste onako posebno ponosni, koja bi to bila? 

KASAP: Definitivno uloga u "Milka i Neđo", jer je u pitanju autorski projekat. Što se tiče pozorišta. Mogu da kažem, da sam ponosan na predstavu "Srpska drama", Siniše Kovačevića u režiji Darka Cvijetića, koju smo s velikim s uspjehom igrali od 1995. do 2000. godine. Zatim je druga "Mandragola" za koju sam dobio i nagradu za glavnu mušku ulogu. I evo treća neka budu "Kauboji" koja još svoj život živi, zaista sjajna ekipa mladih glumaca i mnogo je aktuelna u zadnje vrijeme! 

GLAS: Da li imate nešto novo u planu, izvan tekućih obaveza u Pozorištu Prijedor, a da Vas publika može gledati?
 
KASAP: U narednom periodu  fokus nam je na inostranstvu i ljude koji žive tamo, jer nas stalno zovu. Obavezu su obaveze. I da, uskoro slijedi snimanje novih epizoda serije i novi film "Dobro jutro, komšija".

 

BAJKER

GLAS:  Znamo da ste u privatnom životu pasionirani ljubitelj motornih vozila pa ko je glavni krivac za tu ljubav? 

KASAP: Mnogo volim motore i mogu da se pohvalim da sam prošao pola Evrope na dva točka, čak sam išao i na Hilandar sa motorom. Zanimljivo, moje djed je prije Drugog svjetskog rata imao motocikl, to je bilo u ono vrijeme kao recimo da danas imate neki "ferari"(smijeh). Najzad, moji pokojni roditelji su imali onu legendarnu vespu sa kojom se išlo i na more, za divno čudo. Iskreno, meni motori nisu bili privlačni do 35. godine, ali presudilo je kad sam prošao kraj prodavnice i vidio jedan crveno-crni motor. Kupio sam ga za neke ne baš velike pare, ali nakon godinu dana vožnje shvatio sam da je taj sport za mene. Geni su čudo! (smijeh)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.