Željko Erkić za „Glas“: Živimo u vremenu društvene otuđenosti

Uloga koju igram u predstavi "Arapska noć" je lik jednog domara u stambenoj zgradi u Njemačkoj, po imenu Hans Lomajer. To je jedan, mogu slobodno da kažem, prototip takvog profila ljudi sa zapada Evrope i miljea kojem pripadaju. On je potpuno odgovoran prema svom poslu i drži pod kontrolom 310 stanova i cijeli sistem, koji se nalazi u takvom jednom neboderu. Dakle, veoma odgovaran posao i u tom smislu veoma cijenjen, jedna odgovorna ličnost kakvu možemo da zamislimo u jednom razvijenom društvenom sistemu.

Rekao je ovo za "Glas Srpske" Željko Erkić, glumac, komentarišući svoju rolu u predstavi "Arapska noć", čija se premijera očekuje danas na sceni "Petar Kočić". U pitanju je komad u režiji mladog reditelja Milana Bogdanovića, po tekstu njemačkog dramaturga Rolanda Šimelpfeniga, koji po riječima glumca NPRS predstavlja majstorsku studiju ljudske otuđenosti u modernom svijetu.

- Međutim takva odgovornost snosi i određene posljedice koje su više socijalno društvene, tako da takav jedan čovjek ostaje usamljen i potpuno predan samo svome poslu. U samoj priči se desi jedna situacija, a to je da u najvrelijem danu u godini nestane vode i tu vidimo, kako se Lomajer kao i ostali likovi, koji su takođe društveno i socijalno "okrnjeni", snalaze u novonastaloj situaciji koja ih na neki način zbližava.

Komad "Arapska noć" govori, kada se onako dublje posmatra i zagrebe ispod površine teksta, o ljudskoj otuđenosti u modernom svijetu i kako ih naizgled bezazlena životna situacija može spojiti ili u nekim slučajevima i rasturiti već postojeće odnose. Ukratko, samoća, otuđenost i labavost socijalnih odnosa u jednom modernom društvu, rekao Erkić.

GLAS: Čini nam se da je ovo Vaša prva saradnja sa mladim banjalučkim rediteljem Milanom Bogdanovićem, koji se hrabro uhvatio u koštac sa velikim i jako cijenjenim tekstom u pozorišnim krugovima. Kako je Vama i ostatku ansambla djelovala ta borba autora, glumačke ekipe i samog komada?

ERKIĆ: Milan je jedan divan mladi čovjek koji strpljivo i sa velikom pažnjom i žarom pristupa svom poslu. Došao je veoma pripremljen na proces i samo mogu da mu savjetujem da tako nastavi i pred njim je bogata karijera. A ta borba koju pominjete je kod nas profesionalaca ništa manja ili drugačija nego kao sa bilo kojim komadom koji postavljamo na scenu.

GLAS: Sam komad je oštra kritika urbane otuđenosti i gubitka empatičnosti unutar ljudske zajednice, koja nam je djelovala nekad daleka, ali nažalost danas je sve prisutnija i kod nas. Svi su na mrežama, malo se ko druži sa drugima, komšije su postale stranci. Da li Vas je strah tog svijeta koji je opisan u "Arapskoj noći" i kako mu se suprotstaviti, da nas noć ne proguta?

ERKIĆ: Kao što sam pomenuo, mi igramo otuđenost ljudi i predstavljamo priču koja je smještena negdje u neki grad u Njemačkoj. Ipak, ova priča lako korespondira i sa našim prostorima, sve je više i kod nas komšija u zgradama koje se ne poznaju i ne pozdravljaju, sve smo više okrenuti sebi, što neminovno dovodi do otuđenosti i usamljenosti u nekom smislu. Uzgredno za to su dobrim dijelom krive društvene mreže, pamtim da je to počelo i prije pojavljivanja tog trenda. Mene lično nije strah toga, jer sam shvatio da sam moram na tome da radim i samo ako želim veoma lako tome mogu da se suprotstavim. Sa druge strane, svako drugi treba da krene od sebe i da pokazuje primjer svojoj djeci, jer su oni ti koji su zapravo najugroženiji tom novom pošasti i ako ne vide na vrijeme od nas, koji možemo nešto po tom pitanju da promijenimo, oni neće moći da imaju opciju. Jednostavno mogu da se samo zarobe i da ostanu sami u moru novih tehnoloških dostignuća. Što može da ima nesagledive posljedice po ličnost čovjeka.

GLAS: Vi ste u dosadašnjoj karijeri napravili veliki broj uloga u teatru, na Vašu adresu su pristizale mnogobrojne nagrade iz regiona. Ali, ako se da primijetiti niste neko ko voli da o tome previše priča te da se kočoperi egzibicionističkim manirima na društvenim mrežama. Šta je razlog za tu vrstu plemenitih pogleda na svijet kojih je u ovoj "jurnjavi vremena i bezočnoj društvenoj samopromociji" sve manje i manje?

ERKIĆ: Nekako sam shvatio na vrijeme, hvala Bogu, da ta jurnjava i dokazivanje nekom širem auditorijumu nema kraja, ako u to upadnete, onda vremenom zaboravljate na prave ljudske vrijednosti, jer ste postali rob sopstvene taštine, zatim gubite borbu sa sopstvenim egom i na taj način samo raste neka iluzorna potreba da ste viđeni i prepoznati.

Ali danas smo svjedoci da mladi ljudi, pa i ljudi svih generacija, mogu da upadnu u tu zamku i da se dokazuju nekim imaginarnim pratiocima na društvenim mrežama, a vrlo često nemaju skoro nikakav kvalitet koji bi trebalo da bude prepoznat i cijenjen u široj populaciji, ako me razumijete. Naravno, mnogi od njih danas to mogu i da unovče, jer se nažalost poremetio sistem vrijednosti, ali u toj kompletnoj spirali su najtužniji oni koji prate takve ličnosti i koji svojim klikovima omogućavaju da se bogate, bukvalno na ničemu. E, o toj zamci tih "običnih" ljudi, negdje u dubini govori i ovaj komad "Arapska noć".

GLAS: Dosta ste snimali u posljednje vrijeme. Uglavnom su to projekti koji su imali ogroman uspjeh kod publike. Serija i filmova ima na sve strane, glumci rade kao nikada do sada, ako se može tako reći, međutim sa druge strane su porodice i teatar. Koliko se u toj hiperprodukciji stiže brusiti ovaj čarobni zanat i postići glumački napredak?

ERKIĆ : Ukoliko čovjek konstantno radi na sebi, a u našem slučaju su to: knjige, filmovi, serije, dakle gledate čitate, istražujete, samim tim takođe napredujete i brusite svoj zanat. Naime, hiperprodukcija je dobra u tom smislu što će iz ovog kvantiteta neminovno isplivati dosta kvaliteta. Sve u svemu, konstantan rad je nešto najbitnije za glumca i za njegov napredak.

GLAS: Koja je uloga u cjelokupnom Vašem pozorišnom opusu mogla u najvećoj mjeri da se identifikuje sa Vašim umjetničkim i ljudskim habitusom?

ERKIĆ: Glumac u svaku ulogu unosi sebe i sopstveno iskustvo, tako da s tim u vezi mogu slobodno da kažem da sa svakom mogu da se identifikujem. A ako moram da izdvojim, izdvojio bih uloge zbog kojih sam bolje spoznao samog sebe i sam posao kojim se bavim te na neki način i duhovno otišao dalje.

GLAS: U posljednje vrijeme publika mimo teatra može da Vas gleda u mnogim našim popularnim filmovima i serijama. Imate li neke nove momente u vezi sa tim? Gdje bismo mogli uskoro da pogledamo Željka Erkića?

ERKIĆ: Posljednje što je izašlo je serija "Branilac", a za naredni period sam fokusiran na sopstvene projekte, u koje ulazim i kao producent. U pitanju je jedan dugometražni igrani film, koji je podržan sredstvima audio-vizuelnog centra Republike Srpske, čije snimanje predviđamo za jesen i jedna igrana TV serija za koju još traju pregovori o ulasku sponzora i tome slično.

Želje

GLAS: Da li postoji neka uloga koju do sada niste imali priliku da odigrate, a opet, s druge strane, negdje je potajno priželjkujete i dozivate?

ERKIĆ: Naravno da postoji. Tu su uvijek na listi želja brojni svjetski klasici i neki duboki karakteri oslikani u njima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.