Zašto, zato

Od svih bića, za koja čovjek zna, jedino je on sam biće koje postavlja pitanja. Pitamo se ili pitamo druge: ko?, šta?, kako?, koliko?, kad?, gdje?, kuda?..., i, naročito, zašto? Svako pitanje traži odgovor, ali pitanje zašto?, pitanje svih pitanja, zahtijeva najdostojanstveniju vrstu odgovora koju nazivamo objašnjenje. Da bi neko bio u stanju da pruži jedno objašnjenje, taj neko, dakle, mora da zna odgovor na pitanje zašto?; a znati takav odgovor znači razumjeti. Bez razumijevanja nema objašnjenja, i bez objašnjenja nema jasnog odgovora na pitanje zašto?

Svako objašnjenje podrazumijeva da je odgovor, koji ono daje na pitanje zašto?, za nekoga ili za sve, prethodno bio ili nepoznat, ili nedokučiv, ili pogrešan, ili nejasan. Budući da objašnjenje, čak i kada priznaje svoje granice, smatra da nudi odgovor dostojan pažnje, ono ga često najavljuje, nehotice ili hotimice prizivajući pažnju onih kojima se to objašnjenje daje, sa upozorenjem na početku izlaganja: slušaj!, pazi!, vidi! Takođe, objašnjenje smatra da, nakon njegovog odgovora, onima, kojima je ono izloženo, ništa ne treba da ostane nejasno, ako na to nije ukazano, pa objašnjenje često, nehotice ili hotimice, po završetku izlaganja, provjerava da li je usvojeno i traži potvrdu: razumiješ?, shvataš? Kad na ovoj provjeri usvajanja ne dobije potvrdan odgovor, objašnjenje može da se premota unazad i da se ponovo odmota na isti ili neki sličan način; može da se naljuti i da pokuša da usvajanje sprovede silom kad već ne ide milom; i može da odustane od sprovođenja usvajanja i da odmahne rukom onako kako se to obično radi kada je riječ o izgubljenom slučaju.

Objašnjenja ujedno i ima i nema; jer su za svako objašnjenje neophodni i pitanje zašto? i odgovor na njega. Ne bi bilo objašnjenja da se ne postavlja pitanje zašto?, koje izražava da jasnog objašnjenja nema ali da bi moglo da ga bude; i da, na to pitanje, nema nekog odgovora, koji izražava da jasnog objašnjenja nije bilo ali da ga sada ima. Mi smo vrsta koja pita, odgovara, objašnjava, pa iznova pita, odgovara, objašnjava, pa iznova... Ništa od svega onog što je za čovjeka neobjašnjivo ne može da mu dokrajči radoznalost koja sluti objašnjenje i ništa od svega onog što čovjek objašnjava ne može da mu dokrajči znatiželju koja sluti da nešto ostaje neobjašnjeno. Svako zašto? ima svoje zato, i obratno, i povratno...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.