Žana Vukičević: Umjetnost ne trpi sažaljenje

Na međusobno udaljenim krajevima planete umjetnici mogu da stvaraju istim intenzitetom, ulažući podjednaku količinu truda, vremena, ljubavi, emocija, snage... Tu se upravo i radi o stvaranju. Kreativni rad je suština umjetnosti i to je zajedničko svim autorima, gdje god da se nalaze, bilo da je to u ovom trenutku ili vijekovima unazad, u nekoj prošloj epohi.

Ovo je rekla mlada istoričarka umjetnosti Žana Vukičević, koja se poslije školovanja u Beogradu kao kustos pridružila timu Muzeja savremene umjetnosti i već uveliko istražuje banjolučku likovnu scenu.

* GLAS: Kakva je uloga kustosa u kreiranju umjetničke scene?

VUKIČEVIĆ: To upravo i jeste kustoski posao, ono za šta se školujemo i pripremamo. Već gotovo dva vijeka likovne umjetnosti više nisu pod patronatom naručilaca, odnosno nisu zavisne od ukusa ili proizvoljnog mišljenja publike, već usmjerene i oslonjene na istoriju umjetnosti kao nauku. Taj obrt bio je presudan za dalji slobodan i nesputan razvoj i da se nije desio, ne bismo danas imali ogromno nasljeđe moderne, niti savremenu umjetnost. Saradnja autora i kustosa, kao vrsta kreativne sinteze, osnovni je preduslov za postojanje umjetničke scene.

* GLAS: Budući da je savremena umjetnost specifična, kako u mnoštvu radova prepoznati i izdvojiti nešto kao umjetničko djelo kad se ne može ni sa čim uporediti?

VUKIČEVIĆ: Savremena umjetnost je utemeljena na nekim prošlim umjetničkim praksama, koje su, sada već jako davno, stekle taj epitet "specifičan". To, u stvari, znači neobičan, nerazumljiv, za prosječnog posmatrača nejasan, koji traži predznanje i objašnjenje, zbog toga što se ne zaustavlja na vizuelnoj informaciji, već posjeduje i nešto iza, što ne vidimo, već moramo da saznamo. Istoričar umjetnosti, zahvaljujući svom znanju, ali i naročitom senzibilitetu, može da prepozna i vrednuje neko ostvarenje, ali i da ga isto tako, što je još važnije, objasni, dešifruje i time približi publici. On je medijator između polazne ideje koju daje stvaralac i zaključka koji će dobiti primalac i taj odnos funkcioniše kao lanac u kojem je kustos neizostavna karika.

* GLAS: Umjetnici se žale da njihova umjetnost ne nailazi na dobar prijem kod šire publike, iako je po njihovom mišljenju razumljiva. Da li je problem u publici ili u umjetnicima?

VUKIČEVIĆ: Impresionisti se nisu žalili kada su im djela odbijana sa salona, sredinom 19. vijeka, već su pronašli način da izlažu kao nezavisna grupa umjetnika. Takođe, Marsel Dišan se početkom 20. vijeka nije žalio što njegove "redimejdove" ne shvataju i ismijavaju, već je stvorio djela koja su zauvijek promijenila prirodu umjetnosti. Zašto bi se onda neko u 21. vijeku žalio? Žaljenje ili sažaljenje u umjetnosti je neprihvatljivo. Samo istrajnost, uprkos svim preprekama i odbijanjima, rezultira djelima koja ucrtavaju put istoriji umjetnosti. Na umjetnicima je da odluče da li to žele i mogu.

Umjetnost na radiju

Uredništvo Radija Republike Srpske pružilo je priliku Žani Vukičević da učestvuje u emisiji "Riznica znanja", prilozima o likovnim umjetnostima.

- Kao kustosu na početku karijere, radio emisija mi znači izuzetnu priliku da uspostavim kontakt sa širom publikom, da je zainteresujem i približim joj likovno stvaralaštvo i na taj način doprinesem podizanju opšteg kulturnog nivoa, što i jeste misija mog poziva - kazala je Žana Vukičević.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.