Vule Žurić: Nedelja pacova uprla prst u elitu

Aleksandra Rajković
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Vule Žurić: Nedelja pacova uprla prst u elitu

Književna scena Srbije je u bekstejdžu. Bina kao da je pala ili su je odnijeli na remont. Publika se vrzma unaokolo i čeka dugo najavljivan nastup. Ipak, bojim se, da kad se najzad opet upale reflektori, krenu scenski efekti, raja iz publike digne ruke i krene da udara ritam, na stejdž neće istrčati pisci, već, recimo Ceca, ili Boki 13. Ko nam je kriv kad ne znamo da "pjevamo".

 

Rekao je ovo u intervjuu za "Glas Srpske" književnik Vule Žurić, dobitnik nagrade "Stevan Sremac" za najbolju knjigu objavljenu u prošloj godini, prvi partizanski krimić "Nedelja pacova".

* GLAS: Koliko ste počastvovani što ste dobili priznanje koje nosi ime velikog majstora priče i pričanja iz srpske književnosti?

ŽURIĆ: Ako bismo nekako mogli da izmjerimo tu počastvovanost, vjerujte da bi bila rekordna. Recimo: rekord tzv. zapadnog Balkana! Šalu na stranu, činjenica da prvo veće priznanje koje dobija moje bavljenje ovim poslom nosi ime i prezime velikog majstora pripovijedanja čini me još srećnijim i nasmijanijim. Veoma cijenim Sremčevu veliku i nadasve modernu umjetnost. Poput Ćopića, njegov opus je gurnut u školske lektire, zapravo sklonjen u zapećak književne javnosti. Kao i Ćopićevo djelo, Sremčev opus zaslužuje i dalje i zauvijek sve reflektore i sve aplauze!

* GLAS: Žiri je u saopštenju naveo da je "narativni zaplet 'Nedelje pacova' zasnovan na grotesknoj interpretaciji glasovitog istorijskog događaja iz posljednje nedjelje novembra 1943. godine, kada je rođena Titova avnojevska Jugoslavija." Zašto ste odlučili da se pozabavite baš tim periodom?

ŽURIĆ: To je svojevrsni prelaz u kontranapad. Dosta se taj period bavio nama. Odredio je sudbine ne samo naših djedova i roditelja, nego i moje, možda jedne od posljednjih bratstvo-jedinstvenih, nesvrstanih i samoupravnih generacija, koja je od Evrope dobila samo "eurokrem". Parodirajući svima poznate "činjenice" iz udžbenika istorije, htio sam da se pozabavim našim lijenim odnosom spram događaja iz Drugog svjetskog rata. Valjda mislimo da ovi svježiji ratovi ukidaju obavezu bavljenja onim prethodnim. Ja sam, zapravo, upro prstom u aktuelne elite koje ne smatraju da je važno ne zaboraviti događaje koji su promijenili lični opis zemalja od Vardara pa do Triglava.

* GLAS: Da li ste razmišljali o mogućoj ekranizaciji romana "Nedelja pacova" i koga biste u tom slučaju voljeli da vidite kao reditelja?

ŽURIĆ: Koji pisac ne bi volio da ekranizuju neko njegovo djelo. Dobro, Mel Bruks je zauzet, Kaurismaki je pijan, tako da ostaju Srđan Dragojević, Miloš Ajdinović, za koga sam već pisao neke scenarije, a možda bi najbolje bilo da to bude neko od mladih reditelja iz Republike Srpske.

* GLAS: Do koje granice pisac treba da bude provokativan u temama kojima se bavi da bi privukao čitaoce?

ŽURIĆ: Provokacija je srž umjetnosti i ako je autentična, nasušna, nema veze sa privlačenjem čitalaca. Prazan papir ili prazan ekran su takođe provokacija, bijela rukavica bačena piscu u lice. Treba na to odgovoriti iz svih oružja i oruđa. Ako sva ta furtutma ne zagolica oči čitaoca, onda si omanuo, valja raditi Jovo nanovo.

* GLAS: Da li pišete novu knjigu i u kojem žanru će ona biti?

ŽURIĆ: Može se reći da se spremam da kasnu jesen, zimu i proljeće provedem imitirajući višecijevni bacač raketa ili kako to naš narod voli da tepa, "kaćušu". Pisaću jedan akcioni roman posvećen zbivanjima u zagrebačkom logoru Kerestinec tokom ljeta ’41, zatim me očekuje redakcija eseja u knjizi koju pripremam sa Božom Koprivicom, a pod uredništvom Gorana Petrovića i koja će biti posvećena vječitom derbiju, gdje sam ja, naravski, na Zvezdinom Sjeveru... Možda se upustim i u pisanje avanturističkog romana za omladinu... Uz to ide saradnja sa nekim nedjeljnicima i pisanje kolumni za slovenačke kolege iz Maribora...

Klasično i savremeno

* GLAS: Koje klasične, a koje savremene pisce najradije čitate?

ŽURIĆ: Hajde da spojimo, da uradimo dva u jedan. Recimo, Roberto Bolanjo i njegovo remek-djelo 2666, u prevodu Igora Marojevića. Em klasik, em savremen, Bolanjo je pravi pisac za preživljavanje zime, koja će se, valjda, završiti u proljeće.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.