Vuk Kostić: Ratni film moj favorit

Vuk Kostić, jedan od najperspektivnijih mladih glumaca, svojim prvim glumačkim ostvarenjima postigao je veliki uspjeh i dalje je išao samo uzlaznom putanjom.

Do sada je igrao u filmovima "Apsolutnih sto", "Mala noćna muzika", "Život je čudo", "Sinovci". Ostvario je zapažene uloge i osvojio brojna priznanja, među kojima su niški "Gran pri", Sterijina nagrada i druga glumačka priznanja na festivalima u Herceg Novom, Novom Sadu, Parizu, Solunu... Već gotovo mjesec nalazi se na Goloj planini na Kozari, gdje sa filmskom ekipom snima film "Neprijatelj".

Zatekli smo ga u jednoj od pauza na setu, veoma raspoloženog, kako se odmara u veoma prijatnoj atmosferi, koja samo potvrđuje da je cijela ekipa veoma složna i da im sve ide po planu.

* GLAS: Da li ste zadovoljni onim što je do sada urađeno na snimanju filma "Neprijatelj", odnosno da li ste zadovoljni onim što ste Vi uradili?

KOSTIĆ: Sad nam ostaju još jedno tri-četiri ozbiljne scene za koje treba da se pripremimo i sve je u najboljem redu. Ekipa je odlična i toliko se dobro zabavljamo i imamo pravi osjećaj da nešto stvaramo. Dolazimo svaki dan na set sa entuzijazmom šta ćemo danas da radimo.

* GLAS: Često Vas viđamo u uniformi, da li je to Vaše opredjeljenje ili Vas hoće likovi ratnika?

KOSTIĆ: Nisam tipski glumac, radio sam i igrao potpuno suprotne teme od ratnih i likove ratnika, ali moj favorit je ratni film. Ono što volim da radim i da gledam je upravo taj žanr, iako je ovo antiratni film, ali to je nekako to.

* GLAS: Sa rediteljem Dejanom Zečevićem snimili ste film "Mala noćna muzika". Da li se, po Vašem mišljenju, Zečević bolje snalazi u komediji ili drami, poput "Neprijatelja" na kojem trenutno radite?

KOSTIĆ: Radili smo taj film 2001. godine i mislim da se Zečević podjednako dobro snalazi i sada, kao što je i tada u filmu "Mala noćna muzika". Mislim da kad reditelj sazri, tek tada počinje da radi ratni film, kao što je to, recimo, slučaj sa Tarantinom, mada je naš Zeka bolji od njega. To je odraz rediteljske zrelosti.

* GLAS: Ostali ste upamćeni po svojoj upečatljivoj ulozi u jednom od  Vaših  prvih  filmova  "Apsolutnih sto", u kome igrate omladinskog šampiona  u streljaštvu. Kako Vam sada sa vremenske distance izgleda Vaša gluma u tom filmu?

KOSTIĆ: Istina je da kako vreme prolazi, taj film mi je sve bolji. Počeli smo snimanje pre završetka treće godine mojih studija glume, a Srđanu Goluboviću je to bio prvi film. Film je postigao izuzetan uspeh u zemlji i inostranstvu.

* GLAS: Da li Vas je neko uporedio sa glumcem Žarkom Lauševićem, u smislu da način na koji igrate neki lik dugo ostavlja gledaoce da razmišljaju o kakvoj se osobi radi?

KOSTIĆ: On mi je jedan od omiljenih srpskih glumaca i to mi poređenje veoma laska. Privatno sam potpuno drugačiji od likova koje igram, nisam tako ozbiljan i žestok momak kako to na filmu ponekad izgleda.

* GLAS: U Vašoj biografiji nezaobilazan je  podatak da ste sin poznatog pozorišnog i filmskog glumca osamdesetih prošlog vijeka Mihajla Pljake Kostića i unuk Nestora Nege Kostića, jednog od osnivača prvog pozorišta u Prokuplju. Da li Vam je to otežavajuća ili olakšavajuća okolnost?

KOSTIĆ: Nije mi to nikakvo opterećenje. Ličim na oca i svi koji su ga znali, znali su kakav je čovek bio. Jednostavno mi je bio legenda i uzor, završio je brodarsku školu, ali to nije bila prepreka da se bavi glumom. Voleo je ronjenje i tome nas je naučio.

Otac me je uputio i na glumu i na sve te sportove. Sve što je znao o tome, naučio je i mene i brata. Preneo nam je i ljubav prema jedrilici i ronjenju, lovu i dosta je vremena posvećivao i provodio sa nama i imao sam fantastičnog oca 21 godinu. Mene je posebno savetovao, jer sam krenuo njegovim glumačkim stopama, bili su to veoma korisni razgovori i saveti kojih se i sad često setim. Moj brat Nestor se okrenuo plovidbi i već desetak godina je u Majamiju. Ja sam krenuo drugim putem, koji je opet neki očev put i ponosan sam na to.

* GLAS: Šta kada siđete sa Kozare i kada 11. decembra padne posljednja klapa filma "Neprijatelj", imate li već dogovorene projekte?

KOSTIĆ: Učim francuski u sobi i idem na kasting za jedan francuski film, pa ćemo videti šta će od toga biti. U pozorištu ćemo možda raditi Sirana, ja i Ljubo Bandović, a režiser bi nam bio Tihomir Stanić.

Hobi

* GLAS: Za Vas kažu da ste vrstan ronilac i lovac, da li Vam je to hobi?

KOSTIĆ: Obožavam ovaj posao, često se na snimanjima dobro zabavljamo, kao što je to sada na Kozari. A ponekad poželim da pobegnem od svega, a to utočište sam pronašao u ronjenju i lovu. Tu ljubav prema ronjenju nam je, meni i mom bratu Nestoru, preneo naš otac, tako da je brat postao internacionalni instruktor ronjenja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.