Vrijedna umjetnička djela čekaju galerijski prostor

Prošlo je više od šest decenija otkako su Draginja i Vojo Terzić, dvoje skromnih i požrtvovanih radnika, svoju ljubav prema umjetnosti i pasioniranu strast prema prikupljanju, pretočili u vrijednu zbirku jugoslovenskog slikarstva.

 Iako nisu poznavali umjetnost u njenim brojnim razvojnim fazama, znali su da osjete vrijednost, pridobiju i osvoje ljude, da otvore srce umjetnika i pronađu prave savjetnike i prijatelje, te tako stvore širok krug prijateljstva, čiji je konačan rezultat bila izvanredna umjetnička zbirka, nekad najbrojnija na prostorima bivše Jugoslavije. Svjesni vrijednosti umjetničkih djela i važnosti njihove koncepcijske povezanosti, bračni par Terzić svoju je zbirku poklonio gradu Banjaluci, najprije na uvid i čuvanje, a potom i jednu njenu trećinu kao trajno vlasništvo gradu i građanima.

Prošlo je više od tri decenije otkako je ova vrijedna zbirka pronašla svoje mjesto, uz želju da trajno bude dostupna publici i uvidu javnosti. Malobrojni se danas sjećaju izložbene postavke koju su krasila djela Save Šumanovića, Petra Dobrovića, Milana Konjovića, Jovana Bijelića, Mila Milunovića, Gabrijela Jurkića, Bele Cikoš Sesije, Vlahe Bukovca, Romana Petrovića, Pere Popovića, Vojislava Hadžidamjanovića, Ismeta Mujezinovića, Radenka Miševića, Stojana Aralice, Koste Hakmana, Otona Postružnika, Pjera Križanića, Marijana Trepšea, Tomislava Krizmana, Branka Šenoe, Đure Pulitike, Ivana Lackovića, Borislava Aleksića, Mersada Berbera, Kemala Širbegovića, Mladena Solde, Viktora Šerbua i drugih autora koje baštini ova zbirka.

Prošla je već gotovo cijela decenija otkako je grad Banjaluka, poslije smrti Draginje Terzić, njeno zavještanje dobio u trajno vlasništvo, da ga čuva, cijeni i pokazuje novim naraštajima. Međutim, činjenica je da je ovim slikama prije svega neophodno vratiti njihov galerijski prostor, koji je obezbijeđen još prije tri decenije, ali koji je nebrigom devastiran i ruiniran i tako postao nefunkcionalan, bez osnovnih mogućnosti da se u njemu postavi savremena muzeološka postavka koja bi zadovoljila vrijednosni nivo kolekcije koju grad posjeduje. Zbog toga je arhitektonski studio ADG 2000 iz Banjaluke 2009. godine, na poziv Muzeja, realizovao novo idejno rješenje rekonstrukcije postojećeg galerijskog prostora. Nova adaptacija omogućava drugačiji ulaz u galerijski prostor, direktno sa ulice, koji ranije nije postojao, i savremeniji, multifunkcionalniji, izložbeni pristup postojećoj kolekciji uz poštovanje savremenih muzeoloških standarda.

Danas se stoga postavlja logično pitanje da li će Zbirka Draginje i Voje Terzić postati stara zaboravljena legenda ili će grad Banjaluka iskoristiti potencijal ovih vrijednih umjetničkih djela i nefunkcionalan oronuli prostor u kojem je bila smještena pretvoriti u novu multimedijalnu galeriju, spremnu da pokaže vrijednosti prošlosti kroz nove mogućnosti današnjosti.

Na nama je da damo odgovor i kažemo da li je došao trenutak da Umjetničkoj zbirci Draginje i Voje Terzić obezbijedimo novi početak i novo trajanje, koje će imati svoju sopstvenu budućnost i nezavisan tok.

Izložbom "Šta se dogodilo sa Galerijom Draginje i Voje Terzić?" Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske, na stručan i odgovoran način, želi da stane iza ove profesionalne obaveze i pomogne da vrijedna umjetnička djela, koja su u vlasništvu grada Banjaluke, dobiju svoj trajni izložbeni prostor i mogućnost da budu vidljiva.

Očuvanost djela

Zbirka Terzić posjeduje umjetnička djela različitih autora, tehnika, dimenzija i godina nastanka. Djela su zatečena u različitom stepenu očuvanosti, te je shodno tome neophodno preduzeti odgovarajuće konzervatorske mjere kako bi se sačuvala od daljeg propadanja, i restauratorske radnje, koje bi omogućile da se slikama vrati prvobitni izgled i sjaj, te samim tim produži  vijek njihovog trajanja.

dr Sarita Vujaković , (kustos - muzejski savjetnik MSURS)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.