Vladavina diktature nerada i nereda

Već odavno ističem da kod nas vlada stanje Frojdovih "nepodnošljivih okolnosti" ili kao, ne bilo primijenjeno, u logoru Aušvic, kada su ispitivali koliko majka može trpjeti da bi štitila dijete. Izdržala je sve dotle dok joj voda nije počela ulaziti u usta, onda je ispustila dijete...

Diktatura nereda ima svoje zakonitosti i nepisanu logiku u kojoj se najbolje snalaze profiteri ili tačnije ljudi koji žive od nedostatka dokaza, koji su u stanju da uz pomoć novca primijene prisilnu tehniku izvedenih dokaza. Narod je potopio strah, a čovjek u egzistencijalnoj zebnji ima psihotičan stav: ili je divlje razjaren ili je tupo strpljiv.

U ekonomskom smislu vlada stagflacija, koja se na pojmljiv način može prevesti da je to za narod višak nemanja, odnosno da je država butik sa kratkim rukavima ili da ima tijesnu kožu prema narodu.

Stagflacija je, kažu ekonomisti, privredna stagnacija kombinovana s inflacijom, tj. privredno stanje u kojem istovremeno vladaju stagnacija i inflacija. Ona podrazumijeva izrazit porast cijena i visoku, sve veću nezaposlenost.

Nju su, i to sam isticao više puta od usmenog govora do ratne monodrame "Ode a da nije poginuo", predosjetili ratni profiteri. Uzmimo za primjer činjenicu da je sa područja ratnog Srpskog Sarajeva dislocirano oko 150 fabrika. To je najveća poslijeratna pljačka o kojoj niko ne vodi računa. Kako bi i vodio kada običan čovjek u besudnoj i kriminalizovanoj državi i ne postoji. Od toga su se pojedinci obogatili, prodajući ili prisvajajući društvenu imovinu vrijednu milione maraka. A šta je ostalo narodu i borcima? Opet se nameće: višak nemanja i butik za kratke rukave! Uz to i besudna država u kojoj je običan čovjek nevidljiv. Kako? Nema tu nikakvog trika: ukrali su mu sadašnjost i budućnost!

Nije samo inflacija u ekonomskoj sferi, već i u društvenim odnosima u kojima su poplavljene moralne norme, jer vlada inflacija riječi, zakona, nemorala, korupcije i kriminala.

Sada se vješto vade da Evropi i svijetu prijeti pad industrijske proizvodnje, uz popratne pojave stagnacije: stagnacija + inflacija = Stagflacija.

Naši ekonomisti, bez dlake na jeziku, gledano očima onih koji hrane i od zla zemlju brane, su smiješni, jer kakvi će biti proizvodni odnosi bez proizvodnih snaga?! Prazan prostor, bez ičega!

Umjesto kretanja novca na tržištu imamo pravilo umnožavanja viška nemanja u prometu između ljudi.

Proizvodne snage čini armija od 150 hiljada nezaposlenih u Republici Srpskoj, kojima je ukraden stroj za proizvodnju budućnosti. Radna snaga proizvođača je u mrtvom uglu, nultoj tački, bez zamajca za proizvodnju. A šta su onda proizvodni odnosi kada je takvo stanje u proizvodnji?! Zaustavljena misao, zaustavljen pokret, puko egzistiranje bez svrhe i cilja, što bi rekla moja baba kada ne vidi izlaz: "Jebem ti ovaj život, da mi je što prije umrijeti da se ne zlopatim" ili, po onoj narodnoj, "kad se zlo uprti, pa nema puste ni smrti da te iz zla isprti".

Raspukni, zemljo, da u nju narod propadne s tugom! Bože oprosti narodu koga je vlast upotrijebila do neupotrebljivosti.

Jedini izlaz je narodna sačekuša, ali od "događanja naroda" imali smo samo tamne dane i polarne noći.

Sada nam se svijetle upitnici: kuda i kako dalje!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.