Vječnost Ježeve kućice

BANjA LUKA - Čuveni srpski pisac Branko Ćopić okončao je život na današnji dan prije 26 godina, skokom sa mosta na Savi u Beogradu.

Nadahnut podgrmečkim zavičajem i odličnim smislom za humor, Ćopić je kreirao mnoštvo upečatljivih likova. Nikoletina Bursać, Lazar Mačak i Ježurka Ježić obilježili su mnoga djetinjstva i ostali u sjećanju djeci i odraslima na prostoru čitave nekadašnje Jugoslavije.

Njegova djela, kao što su "Magareće godine", "Bosonogo djetinjstvo", "Bašta sljezove boje" i "Orlovi rano lete", svrstavaju ga u najbolje, najčitanije i najprevođenije dječije pisce svih vremena.

Nad njegovo djelo padale su sjene koje su neuspješno i kratkotrajno bacali razni ideološki tumači. Ježurka Ježić ih je sve nadvladao i nadživio.

Profesorka na Odsjeku za srpsku književnost Filozofskog fakulteta u Banjoj Luci mr Mirjana Vlaisavljević istakla je da je Ćopić jedno vrijeme bio jako značajan, da bi onda kada je došao u koliziju sa zvaničnom ideologijom bio osporavan.

- Ista sudbina ga prati i poslije njegove smrti: s jedne strane je značajan i veliki srpski pisac, dok je s druge strane produžena ruka iste te ideološke svijesti, pa je poslije 1992. godine Ćopić najednom počeo da se etiketira kao predstavnik nekakve, u pogrdnom smislu te riječi, "partizanske" ideologije i "partizanske" književnosti - kazala je Vlaisavljevićeva.

Ona dodaje da je riječ o zlonamjernom sužavanju njegovog vanrednoga i vanvremenskoga djela.

- Ćopićevo djelo nije vanvremensko samo za prostor BiH i bivše Jugoslavije. Vanvremensko je iz proste činjenice da je on jedan od najprevođenijih, ne samo srpskih, nego i jugoslovenskih pisaca - rekla je Vlaisavljevićeva. 

Ona smatra da će njegov značaj sve više da raste.

- Već sada, nacionalni atari hrvatske književnosti i ove takozvane bošnjačke koja pretenduje da bude bosanskohercegovačka, odrekli bi se mnogih pisaca, ali se Ćopića ni po koju cijenu ne žele odreći. Tako hrvatska književnost, uprkos jednoj strašnoj i surovoj razdiobi sa Srbima, ne može bez "Ježeve kućice" - naglasila je Vlaisavljevićeva.

Istovremeno, i iz Sarajeva stižu glasovi kako bi oni rado da, kako je rekla Vlaisavljevićeva, "pobosanče" Branka Ćopića.

- To ih uopšte nije sprečavalo da 1995. godine spale njegovu rodnu kuću i školu u selu Hašani - rekla je Vlaisavljevićeva. 

"Ćopićevim stazama djetinjstva"

- Manifestacija "Ćopićevim stazama djetinjstva" je, od 1992. godine do danas, koliko god na izvjestan način bila podržavana, od republičkih institucija perfidno skrajnjivana. Tek u posljednje vrijeme zahvaljujući ministru prosvjete i kulture RS Antonu Kasipoviću ova manifestacija se polako izvlači iz uskih lokalnih okvira - rekla je Mirjana Vlaisavljević.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.