Vizantijsko pojanje

Ratomir Mijanović
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Vizantijsko pojanje

TREBINjE - Muški kamerni hor Hercegovačke Gračanice "Sveti Roman Slatkopojac" nastupio u utorak uveče u Vladičanskom dvoru na Crkvini.

U ovom oktetu pjevaju prvi tenori Dražen Čučković i Đoko Vuković, drugi tenori Mišo Stanisavljević, Rajko Mitrović i kao pojačanje Nevena Simić, baritoni Savo Milošević, Vlado Gudelj i Jugoslav Milanović i basovi Spasoje Gaya i Nano Miletić. Hor je osnovan prije pet godina sa blagoslovom episkopa zahumsko-hercegovačkog i primorskog Grigorija.

Oni su još jednom svojim nastupom oduševili brojne posjetioce i podarili im nezaboravan ugođaj.

Miodraga Miša Stanisavljevića u Muškom oktetu Hercegovačke Gračanice zovu Mišo, maestro, šef... Oktet nije profesionalni tim nego grupa ljudi koja voli muziku.

Kada smo ga pitali za šta su se opredijelili u duhovnoj muzici i koji način pojanja im je najbliži, Mišo Stanisavljević, dugogodišnji pedagog i direktor Osnovne muzičke škole u Trebinju, kaže:

- Srbija, i pravoslavlje na ovim prostorima, nije imalo nekih velikih kompozitora koji su ranije nešto uradili. Ovde je bio veliki uticaj Vizantije, a zatim Rusije. Kad su se pojavili Kornelije Stanković, pa zatim Mokranjac, nastala je prva autentična duhovna muzika sa ovih prostora, sve ostalo bilo je uvozno. Mokranjac je prvi srpsko narodno pevanje uveo u liturgijsku, duhovnu muziku.

Stanisavljević je ispričao da je u Hercegovini bio veliki uticaj Dalmacije.

- Berdović je napisao liturgiju koja je oslonjena na dalmatinsko pevanje. Možda je to primerenije ovim prostorima nego ovo što ja radim, jer je ljudima bliže. Mi smo napravili jednu kombinaciju karlovačkog pojanja, preko Kornelija Stankovića i Mokranjca, i na kraju smo završili sa Rusima, jer jednostavno za ovakve sastave nema dovoljno literature - rekao je Stanisavljević.  

Radost života

- Ne smijemo zaboraviti da je radost važan segment svog života. Ovdje se to osjeća. Blizu smo gradu, i ljudi ne mogu a da ne izađu na Crkvinu dođu, ne mogu a da ne vide, jer ljudi nisu imuni na ljepotu. Ovo je lijepa crkva, Bog je takvu dao i tako su se složile okolnosti. Oktet nije mogao nastati spontanije nego što je nastao, jer smo se svi poznavali ranije - kaže duhovni vođa okteta, jerej Stevan Kovačević, starješina Hercegovačke Gračanice.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.