Venecijansko bijenale - Globalna vizija stvaranja svijeta

Sarita Vujković
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Venecijansko bijenale - Globalna vizija stvaranja svijeta

Najstarija i najprestižnija izložba savremene umjetnosti na svijetu, 53. Bijenale u Veneciji, pod ovogodišnjim nazivom "Making Worlds" (Stvaranje svjetova) nakon četvorodnevne posjete za akreditovane stručnjake iz cijelog svijeta, otvorena je 7. juna za širu javnost. Izložba je, već tradicionalno, postavljena u Arsenalima, Đardinima kao i na brojnim drugim mjestima širom grada.

Direktor i kustos ove izložbe u Veneciji je Danijel Birnbaum, uvaženi švedski kustos i rektor Univerziteta Staedelschule u Frankfurtu. Njegova ideja je bila da se različite idejne vizuelizacije artikulišu u zajedničku cjelinu u okviru koje su obuhvaćeni radovi više od 90 umjetnika iz cijelog svijeta. Izložba uključuje mnoge nove radove nastale "in situ" izražene kroz razne medije.

Naziv izložbe "Making Worlds" izražava želju kustosa da naglasi proces stvaranja, ozbiljno se odnoseći prema svjetskoj situaciji i trenutnim procesima sa kojima je globalno gledano svijet suočen. Prisutne su snažne umjetničke vizije artikulisane kroz sve oblike umjetničkog vizuelnog izražavanja, instalacije, ambijentalne postavke, video i film, skulpturu, performans, slikarstvo, crtež, ali i "live" parade, odnosno sve vidove današnjeg kreativnog izražavanja umjetnika. Uzimajući "svjetsko stvaranje" kao polazište omogućilo je glavnom selektoru da istakne temeljnu važnost određenih kreativnih impulsa za umjetnike, predstavnike različitih generacija.

Posmatrajući ovogodišnju postavku izabranog selektora može se uočiti da se generalno teži osmišljavanju novih prostora za umjetnost razvijenih izvan institucionalnog konteksta i izvan očekivanog umjetničkog tržišta, odnosno stvaranju novih početaka. Prvenstvena želja je da se istraži i sagleda svijet oko nas, ali i da se predstave vizije svjetova koji su ispred nas, odnosno neka nova stvarnost koja nas tek očekuje. Drugim riječima, polazna tačka te koncepcije želi da ukaže da je umjetničko djelo mnogo više od umjetničkog objekta, to jeste, da je ono prije svega vizija svijeta, način na koji se svijet uobličuje odnosno nastaje.

U okviru ovogodišnjeg Bijenala učestvovalo je 77 nacionalnih participacija koje su skladno temi i Birnbaumovim sugestijama pokušale da problematizuju srodnosti stvaralačkih procesa, odnose među generacijama i novu izražajnost koja se pojavljuje u okviru njihovog umjetničkog konteksta.

U tom smislu treba izdvojiti i ovogodišnje predstavljanje Srbije u "Paviljonu Jugoslavija" na Đardinima u kome su Zoran Todorović i Katarina Zdjelar izrazili zajedničku riješenost da svoju umjetnost lociraju u svijetu regulisanih društvenih struktura i pojedinačnih otpora. Njihovi pogledi na svijet kontrastrirani su u opterećujućem kontekstu "predstavljanja nacije". Na jednoj strani je kroz rad Katarine Zdjelar metodično i energično razrađen sopstveni prostor fatalizma i sopstveno poistovjećenje sa njim, dok je na drugoj strani u radu Zorana Todorovića izraženo kritičko nepovjerenje i kolektivna empatija uobličena kroz vlastiti prostor angažovanja, ovaj put izraženog kroz neobičan umjetnički projekat za vrijeme koga je mjesecima prikupljano dvije tone ljudske kose koja je naknadno reciklirana kao materijal za ćebad.    

Šire gledano današnja umjetnost u svijetu kog potresa kriza, globalna zagađenost i brojni drugi problemi ne želi da stvori prostor beskrajne cjelovitosti i harmonije uljuljkane u vlastite zakonite postulate, već želi da prikaže određene suprotstavljene poglede na svijet, artikulisane različitim umjetničkim pristupima.

Izložbene postavke metodično i energično razrađuju sopstvene prostore fatalizma, otvoreno se poistovjećuju sa njima, što na najbolji način potvrđuje i rad ruske umjetničke grupe AES+F čiji apsolutno opčinjavajući mega rad, prikazan kroz trenutno najglmurozniju tehničku opremu na polju video arta, u okviru kolateralnog projekta Bijenala, čiji je organizator moskovski Muzej savremene umjetnosti, cilja na našu kolektivnu empatiju i opšte kritičko nepovjerenje uobličeno u maštovit i zavodljiv sopstveni prostor angažovanosti.

U tom smislu ne iznenađuje ni ovogodišnja odluka Međunarodnog stručnog žirija da se Zlatni lav za životno djelo 53. Bijenala dodijeli japanskoj umjetnici Joko Ono, udovici legendarnog Džona Lenona i američkom umjetniku Džonu Baldesariju, zbog njihovog avangardnog djelovanja i nove konceptualne poetike izražene kroz razne medije, koja je otvorila mnoge društvene mogućnosti za umjetnike širom svijeta. Oni su prema Birnbaumovim riječima, zacrtali današnje razumijevanje umjetnosti i njen odnos prema svijetu u kome živimo, njihov rad predstavljao je revoluciju u umjetničkom jeziku i ostaće izvor inspiracija za generacije koje dolaze.

Na kraju se može zaključiti da savremena umjetnost danas polazi od zajedničkog osnova u čijem je središtu stav da je umjetnik slobodan posrednik unutar prostora društvenih interakcija koje se sve više slobodno granaju omogućavajući raznovrsne umjetničke smjernice. 

(Autor teksta je viši kustos Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.