Većinu žena volio sam na plejbek

U ŽIVOTU su me htjele tri stvari: muzika, žene i djelimično alkohol, kojeg sam se morao odreći. Neko bi rekao da sam imao mnogo lijepih djevojaka, ali ako izuzmem Gabi, većinu od njih volio sam na plejbek - kaže u intervjuu za naš list pjesnik i muzičar Arsen Dedić, koji je nedavno počastio Banju Luku svojim koncertom.

Uz nadahnuto kazivanje stihova i maestralno izvođenje, nisu izostale ni dosjetke čovjeka vedrog duha:

- Ježim se na ono "prva ljubav zaborava nema". Ko nije u stanju da zaboravi prvu ljubav, ne zaslužuje ni ostale!

Osnovno određenje Arsena Dedića je muzika, ali spajajući dvije sklonosti, muzičku i poetsku, prirodno je stigao do vlastitog kantautorskog govora, koji ga je najviše i obilježio.

? Osamdesetih godina zapisali ste: "Najveća je mudrost kraj Solina saditi mrkvu, saditi luk." Šta je najveća mudrost ovog vremena?

- To i jeste prava mudrost, živjeti jednostavno i opušteno. Ja sam to i tad znao i uvijek zavidio tim ljudima, naročito u trenucima kad sam bio umoran od svih onih turneja, neprospavanih noći tokom snimanja novih materijala, iščekivanja kako će to sve ispasti. Takav život sam sam odabrao još one davne 1957. godine kada sam stigao na zagrebački "kolodvor" sa kartonskim koferom.

Na tom putu nastalo je preko 200 pozorišnih predstava, 10-ak albuma, zbirki poezije, muzike za više filmova, TV serija. To je dovoljno za nekoliko života.

? Koliko ste u sebi ostali Dalmatinac, a koliko ste poprimili zagrebačkog? Jeste li i danas "za toplu obalu djetinjstva vezani kao čamci"?

- Za mene je Šibenik šum mora, djetinjstvo, moja prva cigareta, prva čaša vina, kino "Sloboda" i čekanje broda. U Zagrebu sam proveo veći dio života. "Zagreb i ja se volimo tajno kao ljubavnici iz zavađenih porodica." Tu sam napravio karijeru, zasnovao porodicu, upoznao nove prijatelje. Imam Gabi, Sandru, Matiju. I unučicu Lu koju volim više od sunca i mjeseca. Tu imam sve!

Primijetio sam da što više starim, više se vraćam djetinjstvu. Sve češće mi povjetarac nanosi miris lavande, sve češće sanjam galebove.   

? Ko je famozna Ines koju ste proslavili?

- Ines je došla jedne večeri u Dom sindikata u Beograd, ili tako negdje, i to samo zbog mog koncerta. Bila je useljiva, prevozljiva, što je u to vrijeme puno značilo, ali ja tad nisam razmišljao na taj način.

? Osim na sopstvene stihove, komponovali ste muziku na poeziju poznatih pjesnika?

- Nisam odolio izazovu da napišem muziku za stihove Tina Ujevića, Ivana Gorana Kovačića, Gustava Krkleca. Pokazalo se da nisam pogriješio, jer zahvaljujući mojoj muzici, njihove su pjesme dopirale dalje.

? Kada se vratite unazad i osvrnete na sve svoje uspone i padove,

čini li Vam se ponekad da se mnogo više davali nego što ste dobili?

- Da. To je uvijek tako. "Ko mnogo daje, malo prima!" Lijepo je davati, ali treba i dobijati. Pusti ti to!

? Osjećate li teret starosti?

- Naravno, ali samo biološke. Duhovna starost mi je nepoznanica, jer duh nikada ne stari. Srce je počelo sporije da kuca, sve teže se penjem uza stepenice i izlazim na scenu. Što bi rekao moj prijatelj Duško Radović: "Teče mi odjavna špica", ali i dalje širim dobre vibracije.

Politika

Ja nisam apolitičan, ja sam antipolitičan. Politika nam se, nažalost, uvukla u sve pore života, pa i u postelju. Kad sam s nekom ženom u postelji, i ako mi je lijepo, ne tražim joj pasoš, niti uvjerenje o državljanstvu - rekao je Arsen Dedić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.