Upozorenje Srbima na zle sile

U Knežini kod Sokoca 1997. godine na Blagovijesti, jedan od dvanaest velikih praznika, na svijet je došlo ždrijebe koje je imalo krst na čelu. Šest godina prije toga biljeg krsta se ucrtao na ramenu Vasilija Skopljaka, rođenog na dan Sv. Jovana Posnika 15.9.1991. godine u Zenici, ali koji je u to vrijeme sa roditeljima bio izbjeglica u selu Vrapcima, nedaleko od Knežine.

To nije slučajno, ali niko nije tražio odgovor na svijetleće upitnike.

Opšte je poznato koliki je uticaj crkve na buđenje vjerskih i nacionalnih osjećanja prije izbijanja rata u bivšoj Bosni i Hercegovini. Na dan osveštenja manastira oko njega je kružila živa rijeka Srba iz svih krajeva bivše Jugoslavije. Sijalo se nebo iznad Romanije. Duh Sveti dodirivao je zemlju. Ta energija, koja je bila zabetonirana u jamama, strujala je oko manastirskog zdanja ulazeći u duše ljudi i pobuđujući u njima nacionalna i vjerska osjećanja.

Nakon sedamnaest godina, našao sam se opet u Knežini, kao izbjeglica iz Sarajeva. Kao nebeska suza bila mi je duša čista.

I dãlj i blãz – sve mi je tog aprilskog jutra bilo na dlanu.

Da bih dobio odgovor na svijetleće upitnike, kada rješavam neki problem intenzivno razmišljam, kao da su mi misli u pokretu... Iznenadi me Panto Đurić, izbjeglica iz Olova, koji je tjerao krave u polje: "Ima Boga!" Odgovorio sam: "Ima, više puta sam se uvjerio. Na operaciji u Beogradu, vratio me u život sa vrata pakla." Panto pridoda: "Tada se javio samo tebi, a evo, sad se javlja svima nama!" Bilo je jutro i na stanici su radnici i učenici čekali autobus. Svi su vidjeli kobilu sa ždrebetom na čijem čelu se bjelasao krst. Ovjekovječio sam to uz saznanje da je oždrijebljeno na Blagovijesti, sa obilježjem krsta na čelu, u mjestu Knežina, opština Sokolac, a vlasnik je Ljubo Jovanović. Bilo je to upozorenje da se Srbi okrenu sami sebi, oslobađajući se istorijskog grijeha, ako to budu spoznali, ako u sebi pobude osjećaj milosrđa...

Iza toga, našao sam se u manastiru Sveti Petar Cetinjski u Cetinju, načinio sam jedan nesvjestan grijeh. Fotografisao sam ono što nije dozvoljeno... To je bio zajednički grijeh što nismo spasili ždrijebe da ga ne pojedu vuci.

Poslije povratka iz manastira, na putu od Sokoca prema Knežini zaustavio me čovjek kojeg sam poznavao onoliko koliko i druge ljude iz tih krajeva. Kada je sjeo u sjedište do mene, osjetio sam blagu ugodicu dok je gledao u fotografiju ždrebeta na čijem čelu je blještao bijeli krst. Vjerovatno je to intenzivnije osjetio od drugih. Rekao mi je: "Na lijevom ramenu mog sina ima biljeg krsta." Odgovorio sam mu da idemo do njega kući i da to fotografišem i uzmem neke bliže podatke od njega i njegove žene. Nije imao ništa protiv, čak se radovao što ću to učiniti.

Sin se zove Vasilije Skopljak, rođen je na dan Sv. Jovana Posnika, 15.9.1991. godine u Zenici, a sada živi u Sokocu. Vasilije je punoljetan, ima i ličnu kartu. Krst na lijevom ramenu ne iščezava.

Otac Dobrinko je pravio krstove od tisovine. Imao je naglašen srčani akcenat u govoru i čistotu u ophođenju, koja se lako primjećivala kod ljudi iz tih krajeva.

Naselio se u selo Vrapce na početku rata u Bosni i Hercegovini. Prije rata i prije rođenja sina Vasilija, otišao je na poklonjenje Ostroškom Vasiliju. Ispovijedao se sa jasnom željom da želi da se oženi, dobije sina i vodi miran život. Monah mu je rekao da će mu se želje ostvariti, a da je njegov jedini dug da sinu da ime po manastiru. Ubrzo se oženio i dobio je sina. Dao mu je ime Vasilije. Prilikom kupanja, majka je primijetila da dijete na lijevom ramenu ima crveni biljeg krsta, sličan onom na mjestu gdje se Vasilije Ostroški molio i ukamenio ga lijevim kažiprstom.

Pojava krstova je upozorenje Srbima na zle sile koje ih okružuju, daleko od slučajnosti, jer krst je sila Božija i sredstvo našeg spasenja. Sa njim pobjeđujemo grijeh i đavola, ulazimo u raj i nasljeđujemo carstvo nebesko.

Najveća sila na zemlji skrivena je i nalazi se u krstu Hristovom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.