Umjetnost bez granica

BANjA LUKA - Čitava mlađa generacija umjetnika, koja se bavi konceptualizacijom i kontekstualizacijom u radu, sazrijeva na čvrsto postavljenom temelju na Akademiji umjetnosti u Banjoj Luci i doškolovavanju u Beogradu i drugim gradovima. Suštinski uticaj na tu generaciju, kojoj i sam pripadam, ima Veso Sovilj, profesor na našoj akademiji.

Ovo je u intervjuu za "Glas Srpske" rekao akademski slikar Mladen Miljanović, koji se vratio iz Njujorka, gdje je boravio i stvarao kao laureat nagrade "Zvono". Ovu nagradu, najboljim mladim likovnim umjetnicima BiH, dodjeljuje Centar za savremenu umjetnost Sarajevo, u saradnji sa njujorškom fondacijom.

- Mislim da je nagrada "Zvono" veoma bitan momenat u razvoju kompletne bosanskohercegovačke umjetničke scene, jer je prvi parametar koji valorizuje novu stvaralačku praksu danas. Radom umjetnika, koji prođu kroz rezidencijalni boravak u Njujorku, dobiće i sama likovna scena, jer će preko kontakata između umjetnika, lakše biti uspostavljena kulturna razmjena - naglasio je mladi, već afirmisani stvaralac, Miljanović.

? Jeste li uspjeli da ostvarite neke značajne kontakte u Njujorku?

- U ISCP centru imao sam priliku da radim i boravim sa umjetnicima iz Hongkonga, Francuske, Holandije, Novog Zelanda, dijelio sam studio sa kolegama iz Slovenije. Sa velikim brojem umjetnika iz pomenutih zemalja sam i danas u kontaktu, a iz našeg poznanstva već su proizišla interesovanja za dolazak u Banju Luku. U razgovorima sa kustosima, uspio sam da dogovorim lični angažman, ali i njihov dolazak ovamo. Već 27. aprila, nezavisni kustos i direktor "Meredith Monk" fondacije Olivija Gregorija posjetiće Banju Luku, radi angažovanja nekog od umjetnika za veliku umjetničku razmjenu između država Balkana i SAD. Isto tako, sa kustosom Sarom Raisman dogovorena je izložba video-umjetnosti, koja treba da se održi početkom 2009.  godine.  

? Kako su na Vaše instalacije i performanse reagovale kolege i kritičari?

- Neočekivan je način na koji se zanimam temom militarizma i njena humanistička i ironična kontekstualizacija. Nakon prezentacije radova u ISCP centru, umjetnici i kustosi reagovali su različito. Neki su taj rad prihvatili kao odraz razvoja društvene svijesti u zemlji iz koje dolazim, a drugi kao ličnu introspekciju i dekonstrukciju prošlosti. Mislim da ni jedni ni drugi nisu pogriješili, jer svako od tih tumačenja ima udjela u mom stvaralaštvu.

? Koje tehnike najčešće koristite?

- Moj rad gotovo da ne bira medijum, dopuštam sebi apsolutnu slobodu izraza. Tačnije, mislim da je ideja ta koja traži medijum u kojem će najjače biti ispoljena. Umjetnost je neograničena, baš kao i svijet. Granice i izolacije postoje samo u glavama ljudi koji ne mogu da oslobode svoj um. Čovjeku nije potrebna fizička sloboda da bi bio slobodan, možete da boravite u samici, a da se osjećate slobodno.

Samozatvaranje u bivšoj kasarni "Vrbas"
Veoma je teško baviti se konceptualnom umjetnošću u društvu u kojem još uvijek vladaju klasične umjetničke paradigme. Nakon devet mjeseci samozatvaranja u bivšoj kasarni "Vrbas", iz čega je nastao moj rad "Služim umjetnosti", više ljudi prozvalo me je luđakom, degradirali su moj performativni čin i sa nevjericom posmatrali relevantnost rada u kulturnom kontekstu. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.