Udav

Dosada je pojava toliko neprijatna koliko i svima dobro poznata. Kada ona obuzme čovjeka prepuštenog sebi, onda stvar i nije tako strašna, jer su u tom slučaju onaj koji dosađuje i onaj kojem je dosadno objedinjeni u istoj osobi, pa oni prije ili kasnije zajednički preobraze dosadu u nešto drugo.

Ovo drugo može da bude prijatnije ili neprijatnije, ali je svakako umaklo dosadi, a to je bilo ono što se tražilo. Dovoljno je, na primjer, popeti se na drvo, pa čak i na stolicu, i tako istisnuti dosadu jednom zamijenjenom tačkom gledišta i drugačijim vidikom. Ako bi tom prilikom došlo do pada s drveta ili stolice, lomova i potonje ograničene pokretljivosti, koja bi ponovo mogla da prizove dosadu, može se pristupiti iznalaženju i slaganju stihova kojima bi se opjevali usponi i padovi, pojedinačno ili uopšteno. Tako, ili na bezbroj drugih načina, čovjek prepušten sebi uspješno izlazi na kraj s dosadom, iako to sa sobom povlači najrazličitija zadovoljstva i nezadovoljstva druge vrste.

Neprilika je mnogo veća kada se dosada javlja kao odnos između dvije ili više osoba, pri čemu ona može da se kreće u širokom rasponu od smaranja do zlostavljanja. U ovim slučajevima čovjeku je dosadan neko drugi, odnosno, gledano iz suprotnog ugla, nekom drugom čovjek je dosadan, a stanje stvari uspostavlja i zahtijeva njihov međusobni odnos.

Moja najveća strepnja je pomisao da nekom drugom mogu da budem dosadan, a moje najveće samorazočaranje je utisak da to jesam, pa makar i u najmanjoj mjeri. Bolje da me nema. Vjerujem da nastojanje da ne budem dosadan drugom zaslužuje da mu se posvetim kao pitanju od životnog značaja, isto kao što to zaslužuje i pitanje odnosa sa drugima uopšte.

Ako sam nekome dosadan, ukloniću se, i daću sve od sebe da mi se takvo iskustvo ne ponovi. Razmotriću činjenice, odnosno biću objektivan, iako svako razmatranje činjenica podrazumijeva izbor činjenica, odnosno subjektivnost, jer je potpun skup činjenica beskonačan i nesaglediv. Da ne bih bio dosadan, dakle, moram da prelazim brvno noseći u vreći na leđima samog sebe, objektivno subjektivnog i subjektivno objektivnog. Ako se, zajedno s vrećom, ne strovalim s brvna, nadam se da ću na drugi kraj stići sa ravnotežom između subjektivnosti i objektivnosti, što je najpouzdanija prepreka da budem dosadan: subjektivnost iz nepristrasnosti isključuje bestrasnost, objektivnost iz strastvenosti isključuje pristrasnost.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.