Tvoje, moje

Već u najmlađem uzrastu javljaju nam se iskušenje i iskustvo posezanja za dobrima bez namjere da se to prisvajanje nadoknadi novčanim ili nekim drugim sredstvima. Kad dijete raste u gradskoj sredini, najuobičajeniji mamci su žvake, čokoladice, slatkiši iz prodavnice, a kad raste u seoskoj sredini, mamci su komšijski poljoprivredni proizvodi, mahom biljnog porijekla, voće, kukuruzi.

U ovakvim prilikama, počinioci su ustreptali od preuveličavanja dobiti, od svijesti o prekršaju i od pomisli na moguće posljedice. Sila koja gura naprijed ne jenjava sama od sebe, nju može da zaustavi samo veliki strah ili dodatni napor mirenja sa odricanjem, što su začeci stasavanja u moralnom i pravnom poretku.

Ni kad smo odrasliji mi ne uspijevamo da potpuno jasno utemeljimo sticanje i smisao svojine i uspostavimo njenu opštu neprikosnovenost. Pored drugih, uvaženijih, načina prisvajanja, mi ne prestajemo da krademo na sve strane: knjige, papir iz nužnika, drvnu sirovinu, divljač, ribu, vodu, struju, kola, bicikle, alkohol, nakit, odjeću, torbe, novčanike, upaljače... Krademo odrasle ljude i djecu, uglavnom onda kad pretpostavljamo da je neko spreman da ih kupi. Jedni drugima, krademo prijatelje i ljubljene osobe, a ako nam nije stalo do tjelesnog plijena, mi krademo misli, zaključke, stavove, postupke... 

Obrazloženje za krađu uvijek može da bude ono koje dovodi u pitanje: s jedne strane, porijeklo vlasništva u koje ta krađa zadire, i s druge, kome je ukradeno dobro istinski potrebnije, pokradenom ili kradljivcu? Odgovori idu u dva pravca: jedan se grana na odredbe krivičnog zakona, a drugi na pljačke, provale, razbojništva, utajivanja, zloupotrebe, pronevjere... Tačka u kojoj se grane jednog i drugog pravca dotiču je kazna. Tumačenje svrhe kazne može da bude usmjereno unazad, i da kaznu poistovjeti sa osvetom za ono što je počinjeno u prošlosti, ili unaprijed, i da je prikaže kao pouku i primjer za budućnost.

Dalekosežnost jedne blaže kazne usmjerene unaprijed mogu da potvrdim urezanim sjećanjem na nju i čin kojim sam izazvao u ranom djetinjstvu. Bilo je ljeto. Imao sam na sebi samo kupaće gaće i sandale. Iz gajbe, ispred piljarnice, ukrao sam, tek da nešto ukradem, zelenu papriku i gurnuo je u gaće, naprijed. Pojavio sam se pred roditeljima sa muževnošću koja nikako nije odgovarala mojim godinama. Odmah su me prozreli, ja sam brzo priznao i predočio plijen. Presuda me je obavezala da na licu mjesta i bez dodataka pojedem dokazni predmet.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.