Tihomir Brajović: Andrićevo djelo pod novim svjetlom

Umetnošću Ive Andrića bavim se dosta dugo, u različitim vrstama tekstova. Prethodnu knjigu, interpretaciju romana "Na Drini ćuprija" pod nazivom "Zaborav i ponavljanje" publikovao sam pre dve godine; "Fikcija i moć" je svojevrsni produžetak tog interesovanja, budući da sam ovoga puta tumačio dela koja su došla posle "Ćuprije".

Rekao je ovo u intervjuu za "Glas Srpske" književnik Tihomir Brajović, čiju je knjigu "Fikcija i moć" nedavno objavila izdavačka kuća "Arhipelag", a označena je kao djelo koje "donosi jedno suštinski novo tumačenje književnosti našeg nobelovca".

- To što se knjiga pojavljuje u godini Andrićevog jubileja predstavlja koincidenciju, ali u isti mah ova studija je plod želje da se veliki pisac ne čita samo prigodničarski, već kao "živ" umetnik koji i te kako ima šta da kaže i našem vremenu - rekao je Brajović.  

* GLAS: Koje ste sve detalje otkrili u knjizi ogleda o Ivi Andriću i koja njegova djela su Vam bila posebno interesantna za istraživanje?

BRAJOVIĆ: Tri središnja poglavlja moje knjige posvećena su tumačenju "Priče o vezirovom slonu", "Proklete avlije" i nedovršenog romana "Omerpaša Latas", ali se u uvodnom delu dotičem i istorijskih hronika i pripovetke "Pismo iz 1920. godine", a svi ogledi protkani su navodima iz "Znakova pored puta" i njihovim komentarima. Ono što je ključni momenat mog razumevanja Andrića jeste zapažanje da je njegova dela, i pored živopisnog istoriografskog ruha koje pokazuju, takođe moguće čitati i kao pripovesti o modernom i savremenom dobu totalitarnog ispoljavanja političke i ideološke moći u užim, ovdašnjim, ali i širim, globalnim okvirima. Isto tako, bilo je zaista uzbudljivo zapažanje da se Andrićeva književnost može sasvim legitimno razumevati u kontekstu savremenih teorijskih shvatanja kulture i društva (M. Fuko, Ž. Ransijer, S. Žižek i dr.). 

* GLAS: Ove godine sve je u znaku jedinog srpskog nobelovca. Šta sve čitaoci treba da saznaju o slavnom piscu iz Vaše knjige?

BRAJOVIĆ: Kao i u slučaju svake druge knjige, to zavisi od samih čitalaca i njihove prijemčivosti za napisano, ali isto tako i od njihove sposobnosti da čitanje produže u nekoj vrsti unutrašnjeg, mentalnog "dopisivanja" izrečenog. Osim niza konkretnih momenata i detalja iz dela, ali ponekad i biografije pisca, meni je posebno stalo do toga da onaj koji čita uoči Andrićevu veštinu da "tka" na dva narativna "razboja", tj. da pripoveda o univerzalnim temama i problemima, a opet i da kaže ponešto o onome što intrigira samo vreme u kojem se čita. U tom smislu, recimo, čitanje "Proklete avlije" kao priče o gulazima ili o Golom otoku, odnosno mogućnost razumevanja Omerpašine autoritarnosti kao neke vrste "kodiranog" pripovedanja o prirodi vladavine Josipa Broza, što je već istaknuto u medijima u prvi plan kao neka vrsta "otkrića" moje knjige, predstavlja zaista provokativnu, ali ne i isključivu stranu Andrićeve spisateljske veštine, budući da je ona bila snažno obeležena potrebom da se ne bude tendenciozan i jednoznačan.

* GLAS: Da li je trenutna književna scena Srbije snažna da parira djelima kakva je stvarao Andrić i ko je za Vas najkvalitetniji srpski savremeni pisac? 

BRAJOVIĆ: Teško je porediti takoreći kanonizovan opus klasika kakav je Andrić i aktuelnu, "živu" produkciju u nastajanju i stalnom menjanju. No, tradicija na koju se Andrić naslanja i koju je i sam na svoj način stvarao sasvim sigurno pogoduje izrastanju i nekog novog, budućeg Andrića. Umeće pripovedanja je nesumnjivo obeležje ovog podneblja. Valja se samo nadati da će u vremenu ispred nas ipak biti manje Omerpaša i Prokletih avlija kojima bi morali da se bave daroviti pisci.   

Reakcije

* GLAS: Jeste li čuli stav književne kritike i čitalaca o "Fikciji i moći"?

BRAJOVIĆ: Knjiga se pojavila na beogradskom Sajmu knjiga, što znači nedavno, i za sada uglavnom imam dobar medijski odziv. Prava reakcija čitalaca i kritike, verujem, tek sledi, jer za prijem ovakve vrste literature je ipak potrebno nešto vremena.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.