Tanja Šljivar: U pozorištu ne možeš da promijeniš kanal

Pitanje građanske odgovornosti je pitanje koje svaki pojedinac sebi treba da postavi, a ne samo dramski pisac ili umjetnik uopšte. Specifičnost pozorišta kao medija je u direktnoj komunikaciji glumaca sa publikom.

Kada se u pozorištu nešto kaže, to odjekne. Gledalac predstave ne može da promijeni kanal, ili zatvori knjigu ili pauzira film. On može da izađe iz sale, ali i to je znak da je do njega nešto doprlo, pa i taj izlazak predstavlja svojevrstan javni čin.

Rekla je ovo u intervjuu za "Glas Srpske" dramski pisac Tanja Šljivar, dobitnik nagrade "Borislav Mihajlović Mihiz". Banjalučanka Tanja Šljivar je ove godine diplomirala dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu.

Osim dvije drame, Tanja Šljivar je napisala i zbirku kratkih priča "Soba na trećem spratu", scenario "Radnici umiru pevajući", radio-adaptaciju "Dnevnika" Laze Kostića i niz drugih tekstova.

* GLAS: U kojoj mjeri Vas "Mihizova" nagrada obavezuje da se još više u svojim dramama posvetite aktuelnim temama koje se tiču svih nas?

ŠLjIVAR: Mihizove opsesivne teme bile su demistifikovanje "velikih istina" i beskompromisno obračunavanje sa svim vrstama nepravdi i zločina koje je, između ostalih, i on lično na svojoj koži osjetio. U tom smislu govorenja istine, nagrada koja nosi ime ovog velikog čovjeka me u daljem stvaralaštvu jako obavezuje. Sa druge strane, teme u pozorištu mogu da se tiču svih nas, ali nama je uvijek draže da zatvaramo oči pred istinom. Istinu je teško govoriti, a i slušati, bila ona lična, porodična ili istorijska, a onda se dovodi u pitanje kompletna recepcija djela. Jer, ako nema kritične mase koja čini publiku, pozorište gubi smisao. Pozorišne predstave ne mogu da se prave samo za druge pozorišne profesionalce, što je u posljednje vrijeme u regionu slučaj.

* GLAS: S obzirom na to da nagrada podrazumijeva i štampanje knjige izabranih drama, kada možemo očekivati tu zbirku i u čijem izdanju?

ŠLjIVAR: Zbirka bi trebalo da se pojavi, na srpskom i engleskom jeziku, sredinom sljedeće godine u izdanju Prve srpske čitaonice u Irigu. Izdavanje zbirke finansiraju fond "Borislav Mihajlović Mihiz" i Vlada Vojvodine.

* GLAS: Autor ste drama "Pošto je pašteta" i "Grebanje ili kako se ubila moja baka", koje su naišle na veliki odjek u kulturnoj javnosti regiona. Čime ste bili podstaknuti kada ste stvarali ova djela?

ŠLjIVAR: Obje drame nastale su kao proizvod, reakcija, komentar i posljedica mog odrastanja u Banjaluci. Likovi u dramama variraju od mojih poznanika, preko ličnosti iz estradnog života, do onih potpuno fiktivnih. Govor, simptomatična ponašanja, stanja, emocije, specifični su, kako za mene, tako i za ljude koji su me prethodnih dvadesetak godina okruživali. Istraživanje dramske forme je stvar koja me u pisanju trenutno najviše interesuje, pa se i sadržaj mojih drama, za koji sam uvijek imala dosta materijala, prilagođavao formi i tako su nastale ove dvije drame.

Premijera u "Ateljeu 212"

* GLAS: Šta uskoro novo možemo očekivati iz Vašeg pera i kada ćemo neku od tih drama gledati u pozorištu?

ŠLjIVAR: Trenutno radim na prepravkama mog diplomskog filmskog scenarija, a razmišljam i o novoj drami, ali još ništa nisam stavila na papir. Premijera drame "Pošto je pašteta" biće sredinom decembra u beogradskom pozorištu "Atelje 212", u režiji Snežane Trišić i sa Zijahom Sokolovićem u glavnoj ulozi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.