Tanja Bošković, diva srpskog glumišta: Čkalja i Đuza brinuli za moju generaciju

Aleksandra Glišić
Tanja Bošković, diva srpskog glumišta: Čkalja i Đuza brinuli za moju generaciju
Tanja Bošković, diva srpskog glumišta: Čkalja i Đuza brinuli za moju generaciju

Banjaluka - Duboko se klanjam mladim generacijama glumaca i tražim oproštaj za to što nisam "utukla" one loše đake koji danas guraju u iste serije, rijaliti programe i reklame. Što se nisam surovije obračunavala sa onima koji vode ono što se sad bez ikakvog razloga naziva kulturnom politikom. To niti je kulturna niti je politika.

Riječi su ovo glumice Tanje Bošković, koja je kreacijama na pozorišnim scenama, u filmovima i serijama obilježila zlatno doba srpske i jugoslovenske kinematografije.

- Gradeći glumačku karijeru pored sebe sam imala Miru Trailović, Mucija Draškića, Bojana Stupicu, Zlatana Dorića i mnoge druge ljude reditelje, glumce. Zahvaljujem Đuzi Stojiljkoviću, Čkalji, Miji Aleksiću, Paji Vuisiću, Pepiju Lakoviću, Miri Stupici, Miri Banjac, sa kojima sa igrala. Oni su brinuli o mojoj generaciji. Danas malo ko o malo kome brine u glumačkom svetu - priča slavna glumica.

Ne brine, kaže, o obilježavanju umjetničkih jubileja, ali ima publiku koja o tome vodi računa.

- Nedavno mi je jedan obožavalac prišao uz reči da se taj dan navršava 20 godina otkako igram u predstavi "Suze su OK" i 25 godina otkako igram "Ljubavno pismo" u "Ateljeu 212". Onda sam malo stala i pomislila: Bože, da li ima još glumaca sa tako dugovečnim predstavama? To je veoma retko. Često se dešavalo da predstavu skinu posle pet godina igranja, kao što je bilo sa komadom "Greta Garbo" u kojem sam igrala - ispričala je Boškovićeva.

Poslije predstava ovu glumicu ispred pozorišne sale čeka vjerna publika, u što smo se i sami uvjerili, kada je u Banjaluci bila na jednom od gostovanja.

- To što me publika čeka posle predstava je ljupko, ljubazno i to je sama ljubav. I to nema veze sa tim ko je zvezda. Ljudi osete kada ih glumac voli sa scene. A Banjaluku posebno volim. Postoje ti gradovi sa prelepim ženama, a Banjaluka je jedan od njih. Radujem se svakom dolasku u Republiku Srpsku, sviđa mi se što ovde mogu da zagrlim ljude i da mi to ne zamere - kaže Boškovićeva, priznajući da je u zrelim godinama naučila da uživa u tišini, bez velikih riječi.

- Svu svoju energiju crpim iz vere u Boga. Imala sam vremena da sve svoje rane zalečim, da se popravim, da budem bolja od sebe. Jedini moj cilj je da što bliže budem dobroti i lepoti svake vrste. Vera daje čoveku pravi put. Naučila sam da tihujem, što u mladosti ne može. To je prednost zrelih godina. Sad tek razumem šta znači mudrost ćutanja - ističe Boškovićeva.

Zaboravili smo na saosjećanje

- Odrastala sam i glumački i privatno u drugačijem vremenu. Današnja deca prepuštena su sama sebi. Generacije su odrasle, a nisam sigurna da znaju uopšte šta je saosećanje i duboko razumevanje drugoga. To ih nismo naučili. Nekada je bilo normalno da umesto komšinice operete stepenice. E to više ne postoji ili je veoma retko. Kad takve ljude sretnem divim im se - kaže Tanja Bošković.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana