Tanasije Uzunović: Glumac bez Čehova nije glumac

Glumca Tanasija Uzunovića dugo nije bilo na televizijskim ekranima. U pozorištu je ostvarivao uspješne role, ali je odnedavno ponovo u centru pažnje i interesovanja javnosti.

Iako na filmskoj i pozorišnoj sceni traje dugo, ulogama u TV serijama "Gorki plodovi" i "Moj rođak sa sela" bard srpskog glumišta Tanasije Uzunović dosegao je popularnost kao nikada ranije.

Posebne simpatije stekao kod publike glumeći tradicionalnog šumadijskog seljaka Rajka Maleševića, koji mu je toliko "legao" da je izgledalo kao da igra samog sebe.

U bogatoj karijeri igrao je u filmovima "Koraci kroz maglu", "Devojački most", "Lager Niš", "Sabirni centar", "Čudesan san Džige Vertova" i "Prokleta je Amerika".

U pozorištu je igrao Šekspira, Dostojevskog, domaće pisce, sve osim Ričarda Trećeg i kneza Miškina. Nema nijedne važnije TV serije u kojoj nije imao zapaženu ulogu: "Tragom Karađorđa", "Kolubarska bitka", "Aleksa Šantić", "Balkan ekspres", "Boj na Kosovu", "Roman o Londonu", "Vuk Karadžić".

Povodom Svetog Save gostovao je u gradu na Trebišnjici i imao zapažen nastup na Svetosavskoj akademiji, gdje je još jednom potvrdio snagu i uvjerljivost svoje umjetničke riječi.

- Sveti Sava je ličnost koju mi nismo dostigli ni dan-danas. Kao narod čini mi se da nismo ništa naučili od Svetog Save. Nismo sledili njegove misli kao duhovnika, ni dela kao svetovnog čoveka i našeg rodonačelnika. On je i ocu rekao: "Mani se oružja, daj da gradimo crkve, time ćemo ostaviti bolje bogatstvo našem narodu." Da smo se setili podvižništva Stefana Nemanje, koga su vukli na kolenima do Sofije, drugačije bismo se ponašali u našoj savremenoj istoriji. Pokušavam da u svojim monolozima iz života Svetog Save prenesem njegovu misao koja je bila velika, možda i bude bolje.

* GLAS: Može li se između sudbine Srba i sudbine Uzunovića staviti znak jednakosti?

UZUNOVIĆ: Mi Uzunovići smo delili sudbinu srpskog naroda. Moji preci su imali viši cilj i zato je Srbija i bila to što je bila. Demokratija može da bude i hohštapleraj, ali svakako ima svoje dobre osobine. Kad su mojoj porodici uzeli imanje i zemlju, otac je rekao: "Hajde što su je uzeli, ali što je upropastiše." Komunistička vlast koja je bila nikada nije mogla da mi odgovori na pitanje: "Zašto ste mi tukli oca, što je bio po zatvorima...?"

* GLAS: Poslije dugogodišnje pauze, čini se da su Vam se za kratko vrijeme zaredale uloge u još nekim TV serijama?

UZUNOVIĆ: Osim sa Markom Marinkovićem u seriji "Moj rođak sa sela", radio sam i sa Markom Novakovićem u TV drami "Pogled s prozora", a nastavio sam i dugogodišnju saradnju sa Sinišom Kovačevićem, prvo u pozorišnom komadu "Gorki plodovi", a potom i u istoimenoj seriji.

* GLAS: Kakvo je Vaše mišljenje o glumačkoj sceni i prilikama u Srbiji?

UZUNOVIĆ: Nekada su glumački, ali pre svega pozorišni kriterijumi bili jači, neuporedivo jači. Naši kriterijumi su pomereni zbog raznih okolnosti i samim tim nivo publike je okrenut u pogrešnu stranu. Drugo, asfalt i ulica su ušli u naša pozorišta. U Beogradu se trenutno ne igra nijedan Šekspir. Mi na Akademiji, kad smo studirali kod Mate Miloševića, radili smo klasiku, Šekspira, Molijera... Danas se na to ne obraća pažnja. A mislim da glumac bez Šekspira, Molijera, Čehova, Dostojevskog nije glumac.

Rođak sa sela

* GLAS: Jeste li iznenađeni uspjehom serije "Moj rođak sa sela", u kojoj tumačite jednu od glavnih uloga?

UZUNOVIĆ: Jesam, da znate. Mene na televiziji poprilično dugo nije bilo. Razlozi nisu u meni. Verujte. Lično, nikada nisam jurio za ulogama, a u međuvremenu je bilo projekata u kojima, iskren da budem, ne bih ni voleo da sam učestvovao. Nova vremena dovela su i nove ljude! Na svu sreću, došla su neka nova vremena i neki novi ljudi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.