Suze i smijeh jedne slike

Naši umjetnici posjeduju vanserijski i nesumnjivi talenat. Vidio sam na Zapadu mnogo toga. I tamo je mnogo kiča i šunda. Naše akademije su iznjedrile talente koji ne zaostaju za kvalitetom svjetskih umjetnika

Slobodan Vidović, akademski slikar

DOŽIVIO sam neobično iskustvo. Vidio sam, naime, nedavno, a što je važno za priču o percepciji umjetničkog djela, dvije sasvim različite reakcije na jednu moju sliku. Jedna žena je stala ispred nje, gledala je, a potom rekla kako je mislila da to nije slika, već kakva oglasna tabla. A druga žena je plakala ispred iste te slike, ne mogavši odvojiti pogled od nje čitava dva sata. Važno je, dakle, da postoji reakcija, ma kakva ona bila, na određeno umjetničko djelo. Bez toga je umjetnik propao.

Ovako počinje razgovor za naš list akademski slikar Slobodan Vidović, čija je izložba "Američki dnevnik" nedavno otvorena u Čikagu, u jednoj privatnoj galeriji. Nastala tokom boravka u Americi, ova izložba sadrži osam ulja na platnu, različitih tematsko-motivskih usmjerenja.

Možete li sada, nakon boravka u Americi, uporediti umjetnost i uslove u kojima umjetnik stvara na našim prostorima i na Zapadu? Postoje li sličnosti?

VIDOVIĆ: Naši umjetnici posjeduju vanserijski i nesumnjivi talenat. Vidio sam na Zapadu mnogo toga. I tamo je mnogo kiča i šunda. Naše akademije su iznjedrile talente koji ne zaostaju za kvalitetom svjetskih umjetnika. Naša je nesreća druge prirode - stalni ratovi, nepostojanje trajne cjelovite države, kultura nam je na posljednjem mjestu. Zato i ispaštamo.

Umjetnik na Zapadu može da živi od svoga rada. Može i da uspije. Ali, i tamo ima mnogo umjetnika koji rade kao konobari ili kakvi fizički radnici. Talenat i predan rad na Zapadu su mogući garant uspjeha, dok na našim prostorima oni ne znače mnogo. Ne postoji formula za uspjeh. Nažalost, sve se, na kraju, svede na priču o parama. Ovdašnji vrhunski umjetnici "kubure" sa preživljavanjem, jedva sastavljaju kraj sa krajem, dok najznačajnija imena tamošnje umjetnosti s tim nemaju problema.

Da li se Vaša umjetnička preokupacija mijenjala sa godinama?

VIDOVIĆ: Od upisivanja Akademije umjetnosti - ne. Moja preokupacija je slika i apstraktni ekspresionizam koji se razvijao šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga vijeka. Naravno, nastojim da to stvaralaštvo zaogrnem u plašt sopstvenog senzibiliteta, jer želim da se moj rukopis jasno prepoznaje. Krećem se od slike ka objektu i od objekta ka slici.

Slikarstvo je osnovna nit koju, barem za sada, ne želim da napustim. To je moja ljubav, uprkos tome što slikarstvo nije "in", što nije u modi. Danas su aktuelni drugi oblici likovne umjetnosti. Ali, meni to ne smeta. I u ovom mediju se može izraziti određena doza savremenosti. Umjetnik i u slikarstvu može ostati svoj i dosljedan. Vidjećemo gdje će me ta ljubav odvesti.

Koliko je eksperiment prisutan i opravdan u savremenoj umjetnosti?

VIDOVIĆ: Danas je sve eksperiment. Savremena umjetnost se zaputila čudnim stazama. Ukoliko nekome kažem da se moj slikarski rad zasniva na uljima na platnu, većina me pogleda kao čudaka, kao čovjeka koji je u savremeni svijet upao iz šesnaestog vijeka!

Ne slažem se i ne volim tu savremenost u savremenoj umjetnosti. Sigurno je da ima dobrih djela, ali i to je relativno, jer u svakoj umjetnosti postoje dobra i loša djela. Mi se ne smijemo povoditi za definicijom po kojoj je dobro sve što je savremeno, jer to, naprosto, nije tačno. Mora da postoji jaka selekcija.

Da li smatrate da je u savremenoj likovnoj kulturi prisutno određeno odsustvo tradicije? Da li su nove forme stvaralaštva potisnule tradicionalnu formu likovne umjetnosti?

VIDOVIĆ: Među umjetnicima dugo već vlada "tihi rat" koji ih dijeli na one koji vrijednost vide u savremenom i na one koji priznaju isključivo tradicionalni oblik umjetničkog izražavanja. Ali, ne treba tu postavljati izričitu granicu. Savremeni oblici jesu potisnuli tradicionalnu formu, ali i tome je krivo naše ubjeđenje da je bolje sve što nam dolazi sa Zapada. Paradoks je u tome što na Zapadu to i nije baš toliko primjetno.

Udruženje likovnih umjetnika                                                  

Mnogo više pažnje treba posvetiti Udruženju likovnih umjetnika Republike Srpske. Nadam se da ćemo se uskoro predstaviti jednom kolektivnom izložbom koja će potvrditi naš rad i talenat. Ostaje nam samo da podsjetimo nadležne ustanove da naše udruženje treba nesumnjivu podršku, ali i da je došlo vrijeme da se konačno riješi pitanje slobodnog umjetnika.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.