“Stranci u noći”, nova predstava Narodnog pozorišta Republike Srpske: Istina je snažnija od straha

Milanka Mitrić
“Stranci u noći”, nova predstava Narodnog pozorišta Republike Srpske: Istina je snažnija od straha

BANjALUKA - Noseći prave maske na licima živimo već godinu dana, a čitavog života, mimo tih maski, krojimo još neke maske za lica koja predstavljamo drugima. Maskiramo sebe, u strahu od istine i samoće, često zalutavši stazama laži i obmana.

Iskrenost je vrlina hrabrih, a mi kao ljudi, ponekad smo kukavice, koje istinu o sebi mijenjaju za različite vrste maglovite sigurnosti, u kojoj nestajemo. A na kraju svega, svi samo želimo ljubav, prihvatanje i pripadanje - da prodišemo i skinemo stege svojih maski, varki i zavaravanja. Opravdano je plašiti se ogoljavanja sebe pred drugima i svako to treba da čini na svoj način, ali problem nastaje kad strah od otvorenosti prema drugom i strah od samoće, postane veći od nas samih. Tada krene urušavanje životnih domina.

“Sanjala sam ljubav, sanjala sam sreću”, stihovi su koji su odzvanjali kao opomena pred maskiranom publikom u sali Narodnog pozorišta Republike Srpske, na izvođenju predstave “Stranci u noći”, koja, između ostalog, obrađuje gore navedene teme. Ovaj komad, rađen prema tekstu Ane Đorđević “Crna kutija”, u adaptaciji i režiji Slađane Kilibarda, odigran je za predstavnike medija u srijedu naveče. Drama Ane Đorđević rađena je prema motivima filma “Savršeni stranci”, reditelja Paola Đenovezea, a premijerno igranje predstave za publiku je večeras od 20 časova.

Priča prati nekoliko prijatelja, koji se okupe na večeri u noći pomračenja Mjeseca. Oni odluče da igraju igru - sve telefone stave na sto, a poruke čitaju naglas i na sve pozive se javljaju. Ova, naizgled, bezazlena i zanimljiva igra, raspetlja klupko tajni koje krije svako od njih, razotkrivši ih kao potpune strance, koji živote vode odvojeno od bliskih ljudi, lažući sebi i njima.

- “Stranci u noći” nisu samo puki prikaz uticaja razvoja tehnologije (u konkretnom slučaju mobilnih telefona i društvenih mreža) na međusobne odnose između ljudi. Oni su minuciozni portret ogoljenosti i samoće današnjeg modernog svijeta. S partnerom ili solo, s potomstvom ili bez njega, ljubav kao iskonska potreba za pripadanjem, modernom postaje teren iskliznuća. Strah od iskrenog pripadanja pretvara se u strah od života kao takvog. Zato je lakše i biti neko drugi, otporan, neranjiv i svemoguć. Ogoliti se se do kraja izazvalo bi isuviše boli, pa zato radije pristajemo na doživotne korote koje nas održavaju u životu iza i unutar vlastitih zatvorenih vrata. (Ispred kojih ostaju naša djeca s najvažnijim pitanjem: Šta je to ljubav?) - riječi su rediteljke Slađane Kilibarda, koja navodi i to da je ova predstava posvećena njenom prijatelju i kolegi, režiseru Igoru Vuku Torbici.

Glumci Narodnog pozorišta RS, oživljavajući likove koje su igrali i njihove tajne, pokazali su, u stvari, kako su sve naše maske, tajne i strahovi ogromni, iako smo tako mali naspram svemira. I iako svaki strah od otkrivanja pred drugima, djeluje kao iracionalna aždaja koja se sprema da nas proguta, mi mu često padamo među zube i tako stvaramo patnju i sebi i ljudima koje volimo, a maskama koje nosimo u sebi, uništavamo odnose na na najgore načine.

Glumci Nikolina Friganović, Slađana Zrnić, Miljka Brđanin, Vladimir Đorđević, Željko Erkić, Rok Radiša, Boris Šavija i Sofija Ristić, kroz svoje likove, u ovoj predstavi, progovorili su o životu na jedan stvaran način i kako to umjetnost vazda čini, u ova dva sata trajanja predstave, pomjerili nešto u publici, ili nas makar nagnali da skinemo maske (ove koje možemo).

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana