Stevan Tontić: Za knjigu se izdvajaju samo mrvice

Pjesnik ne treba da bude razočaran time što nema mnogo čitalaca. Njemu ostaje da vjeruje da će ih možda imati u budućnosti i da se interesovanje za njegovu poeziju neće završiti tokom nekoliko sljedećih godina, ili sa njegovom smrću.

Rekao je ovo u intervjuu "Glasu Srpske" istaknuti književnik i prevodilac Stevan Tontić, koji je dobitnik povelje časopisa "Književnik" za najboljeg saradnika u 2011. godini.

- Pravi pjesnik mora da piše bez obzira na to koliko ima čitalaca. To je jednostavno najdublja potreba njegovog umjetničkog bića. On je izložen sudu drugih i sudu vremena, ali on ne može uticati na to, nego piše kako zna i umije - rekao je Stevan Tontić.

* GLAS: Dobitnik ste povelje časopisa "Književnik" za najboljeg saradnika u 2011. godini. Šta za Vas kao književnika znače uopšte nagrade?

TONTIĆ: U "Književniku" sam redovno objavljivao, najčešće prevode sa njemačkog jezika, ponekad esej i prikaze raznih knjiga. Sopstvene pjesme do sada nisam objavljivao u tom časopisu. To je jedan od nekoliko pristojnih časopisa u cijeloj BiH, gdje čovjek može da sarađuje bez bojazni da će se naći u lošem društvu. Priznanje će me vjerovatno obavezati na neku dalju saradnju sa ovim časopisom. Književne nagrade imaju značenje i smisao da skrenu pažnju na vaše djelo. Naravno, ima nagrada koje su ugledne i koje zaista skreću pažnju na autora i njegovo djelo, ali i ima onih manje uglednih koje u praksi nemaju nikakav značaj. Takve nagrade daju određene grupe ljudi odabranima. Ali tako nije samo kod nas već i u svijetu.

* GLAS: Kako ocjenjujete tekuću književnu produkciju u Republici Srpskoj?

TONTIĆ: Upoznat sam sa činjenicom da izdavaštvo stoji na niskim granama u cijeloj BiH, da su dotacije mizerne i da izdavači teško preživljavaju, a samim tim i autori. Knjiga kad se već i objavi, nalazi se na veoma malom tržištu, koje je u samoj BiH podijeljeno. Knjige koje se objavljuju u Republici Srpskoj i Federaciji BiH rijetko dolaze do čitalaca u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, kao što se i knjige iz tih zemalja ne mogu uvijek naći u našim knjižarama. Novac koji bi trebalo da ide za kulturu, ide na neke druge stvari, neke velike manifestacije, koje su populističke. Za samu knjigu izdvajaju se mrvice, tako da je situacija u izdavaštvu izuzetno teška.

* GLAS: Koliko danas čitamo i vrednujemo kvalitetno književno djelo? Postoji li kriza čitanja u eri digitalizacije?

TONTIĆ: Vjerujem da se čita kao što se i ranije čitalo, samo što se danas čita sve i svašta. Promijenili su se interesi za čitanjem, umnožile su se oblasti koje ljude privlače, naročito mlade ljude. Naravno, tu je i internet, ali ja lično smatram da knjiga nije ugrožena tom pojavom, ili kroz neke druge forme preko kojih se prezentuju književni tekstovi. Mi koji pišemo uvijek se žalimo da se malo čita. Danas se najviše čitaju bestseleri, krimići, laka literatura, koja se i u knjižarama najviše prodaje, dok se neka ozbiljna lirika jako malo prodaje. Međutim, ipak ima izvjestan sloj čitalaca koje zanima i takozvana ozbiljna poezija. Poezija, u stvari, nikada nije ni imala preveliki krug čitalaca, osim jednog manjeg broja pjesnika koji su bili popularni. Recimo Vasko Popa, koji je jedan od najvećih srpskih pjesnika druge polovine 20 vijeka, nije bio mnogo čitan, zato što je njegova poezija prilično hermetična i nije pristupačna, traži obrazovanog čitaoca.

* GLAS: Postoji li danas književna kritika, ili samo kritizerstvo?

TONTIĆ: Kritika u nekom klasičnom smislu gdje su kritičari prosuđivali šta je šta i to obznanjivali narodu, kao što je to u svoje vrijeme radio Jovan Skerlić, danas zaista ne postoji. Objavljuju se mnogi književno-kritički tekstovi u časopisima, ali oni nemaju neku ulogu da opredijele čitaoca da li će čitati neku knjigu ili ne. U tim kritikama se obično izbjegavaju vrijednosni sudovi, a prave se razni opisi nekog djela, često u terminima koje čitalac ne razumije. Tako da kritike koja bi jasno rekla šta misli u nekom djelu, a pri tom da bude i kompetentna, danas je vrlo malo, ili je gotovo i nema. Izgleda da kritika u današnje vrijeme nije ni poželjna ni popularna, a nema ni kritičara koji su sudije vrijednosti književne produkcije.

Prevodi

* GLAS: Šta je to što trenutno zaokuplja Vašu pažnju?

TONTIĆ: Posljednjih mjeseci prevodio sam jednog velikog njemačkog pjesnika Kristofa Mekela. Knjiga bi trebalo da izađe na jesen, a u njoj se nalaze prevodi oko stotinu njegovih pjesama. Mekel je jedan od najznačajnijih živih njemačkih pjesnika, koji je objavio više od 100 knjiga, najviše poezije, ali i proze. On je izvanredan i kao likovni umjetnik - grafičar.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.