Stevan Koprivica: Priča protjerana iz pozorišta

"Atelje 212" je neosporno jedan od najvažnijih regionalnih teatarskih punktova, koji još od vremena Mire Trailović, preko Mucija Draškića, do novog upravnika Kokana Mladenovića daje neosporan umjetnički pečat kada je pozorište u pitanju. Ovo pozorište je krenulo kao avangardni teatar, pa se onda etabliralo i postalo značajno skoro isključivo igrajući nove srpske priče.

Rekao je ovo u intervjuu "Glasu Srpske" ugledni srpski dramski pisac Stevan Koprivica, čija će drama "Ratna kuhinja" biti odigrana 12. novembra, za 55. rođendan pozorišta "Atelje 212".

- Kao i svako pozorište, i Atelje je jedno vrijeme imao krizu, ali u posljednjih godinu-dvije je povratio svoju publiku i sale su konstantno prepune, što je dokaz relevantnih umjetničkih ostvarenja i brojnih festivalskih nagrada - kaže Koprivica.

* GLAS: Čime ste se vodili u pisanju drame "Ratna kuhinja", koja je već godinu na repertoaru pozorišta "Atelje 212"?

KOPRIVICA: Predstava "Ratna kuhinja" je premijerno izvedena prije godinu i igranje tokom protekle sezone je dokazalo da su ta neka pogrešna razmišljanja i te kako relevantna u ovom vremenu. Predstava je najposjećenija i najgledanija uopšte u cijeloj Srbiji. A to opredjeljenje da se ratne traume i užas koji nam se događao predstave u formi jedne gorke komedije, očigledno je način da se o nekim bolnim stvarima progovori na relaksirajući način. "Ratna kuhinja" pripada žanru gorke komedije. Tako je Beson svojevremeno rekao da je komedija kao morski talas koji vas zapljuskuje nekom svježinom, ali poslije toga vam ostaje gorak ukus soli na nepcima. To je upravo takva vrsta komada. Pokazalo se da je igranje Dragana Bjelogrlića i Mime Karadžića zaista bilo jedan ozbiljan argument da ostane na repertoaru.

* GLAS: Koliko je priča zastupljena u savremenoj dramskoj literaturi i da li upravo tome učite svoje studente na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu?

KOPRIVICA: Smatram da prvo morate znati da ispričate priču da biste je poslije koristili, ili dekonstruisali, kao što to radi postdramski teatar, odnosno neumijeće pričanja priče proglašavaju novom teatarskom tendencijom, što apsolutno nije tačno. Pričanje priče jeste vještina, kojoj smo sve manje skloni i koju čestu i protjeruju iz pozorišta. Činjenica je da je u istoriji teatra vrhunac umjetnosti bio ispričati priču, što možemo vidjeti kroz tekstove Šekspira, Molijera, Čehova i drugih velikih autora, majstora priče. Sa druge strane, postdramski teatar gubi tu moć pričanja prave priče. Upravo se i ja zajedno sa svojim kolegama na Akademiji trudim da svoje studente naučim onim zanatskim teorijama pisanja, umijeću pisanja, koje bi oni trebalo dalje da razvijaju u pravom smjeru.

* GLAS: Nedavno je završeno snimanje serije "Budva na pjenu od mora", koja je rađena po Vašem tekstu. To je jedan, kako ste rekli, drugačiji projekat? O čemu se zapravo radi?

KOPRIVICA: Tačno, snimanje je završeno prije nekih desetak dana i radi se o jednom atipičnom projektu za naše uslove. Iako mene gledaoci vezuju za pozorišne serijale, ovaj projekat nije takav, već bih ga po određenju svrstao u dramsku seriju. Dotiče se određenih važnih životnih problema, odnosno govori o odnosima onih veoma bogatih i, sa druge strane, jako siromašnih ljudi, to jeste o klasnom sukobu. Ova serija ima ambiciju da ima jedan društveno-politički angažman, a između ostalog govori i o samoj Budvi na jedan drugačiji način. Moram istaći da i tehnički mnogo odskače od dosadašnje produkcije i može da se kvalitetom mjeri i sa poznatom "HBO" produkcijom. Glumačka ekipa je predvođena Mladenom Nelevićem, Milutinom Karadžićem, Ljiljanom Blagojević i mnogim drugim poznatim i iskusnim glumcima, ali i mladim i talentovanim snagama, koje su kroz ovaj projekat pokazale svoj kvalitet.

Pisanje

* GLAS: Rekli ste da je Vaš život pisanje i stvaranje. Šta novo možemo očekivati iz Vašeg pera, ali i kada su u pitanju neki drugi projekti?

KOPRIVICA: Profesionalac sam i živim od pisanja i materijalno i duhovno. Trenutno radim na stvaranju drugog serijala serije "Budva na pjenu od mora". U jednoj koprodukciji pripremamo izvjesnu kriminalističku seriju, čija radnja opisuje davne tridesete godine u Beogradu, odnosno kultna ubistva. Podsjeća malo na Dena Brauna, takvu vrstu literature. I još sam u nastavku rada sa svojom kćerkom Stašom, koja je koautorka na seriji "Pevaj brate", koja je nastala iz istoimene predstave.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.