Stepski anarhokomunizam

Iza ostrva šumovitog pojaviše se i po prostranstvu valovite rijeke zaploviše kićene barke kozačke.

Na čelu plovi Stenjka Razin, u zanosu svadbenog veselja i pijanstva, i grli princezu Persijanku što uz njega sjedi vjenčanicom nagizdana. Ona, sklopljenih očiju, ni živa ni mrtva, sluša šta pijan zbori kozački vođa, ataman. Iza njih se žamor oglasi: "Nas je ženom zamijenio! Noć jednu samo proveo je s njom i ujutro žena postade i on." Taj žamor, tu porugu, sluša strašni vođa kozački, i njegova moćna ruka čvrsto steže Persijanku. Mrke obrve namrgodiše se, oluja se sprema, bijesna krv navire kozačkom vođi u oči. "Ništa ne žalim dati, i glavu svoju dajem", po okolnim obalama prolama se silno atamanov glas. "Volgo, majko blagorodna, Volgo, ruska rijeko, još ne vidje ti dar ovakav od donskog kozaka! Da ne bude razdora među nama, jednakima, slobodnima, Volgo, majko blagorodna, evo na, ljepoticu uzmi!" Snažnim rukama on visoko podiže prelijepu princezu i baci je s barke u talase uzburkane. "Što ste, braćo, tako pokunjeni? Hej ti, Filjka, zaigraj, do đavola! Neka se zaori pjesma odvažna njenoj duši na pomen!".

U kozačkom taboru, pred počinak, ataman Jemeljan Pugačov pozva bratiju da zapjevaju. "Ne šumi, zelena majko dubravo, nemoj meni, smjelom momku, misli da pomutiš. Sutra zorom izaći mi valja pred opakog sudiju, pred samoga cara. A onda će car gospodar mene da upita: Reci, hajde reci, momče, ti seljački sine, koja ti je hajdučka družina, što ste skupa vojevali, bješe li još mnogo s tobom drugih razbojnika? Reći ću ti, care slavni pravoslavni, pravo ću da kažem istinu vascijelu, da drugova mojih četvoro je njih: prvi mi je drug noć tamna, drugi drug je nož kovani, treći drug moj dobar konj, drug četvrti luk zapeti, glasonoše moje vjerne to su strijele prekaljene. Na to će car slavni pravoslavni: Nadaren si, momče, ti seljački sine, vrlo vičan haranju, a i odgovaranju! Zato tebi, momče, ja ću odati priznanje, nasred polja za tebe ću podignuti zdanje: dva stuba s prečkom i uže za vješanje."

Otprilike tako pisali su Dmitri Sadovnikov i Aleksandar Puškin o kozačkim ustanicima u Rusiji, Stenjki Razinu, vođi ustanka u 17. vijeku za vladavine cara Alekseja, i Jemeljanu Pugačovu, vođi ustanka u 18. vijeku za vladavine carice Katarine. Nespokojna zbog uspjeha ovih ustanaka, u oslobađanju od potčinjenosti i uspostavljanju ravnopravnosti, vlast se namučila da se domogne Razina i Pugačova, i odsijecajući im javno udove i glave nadala se spokoju kao oni slobodi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.