Sluz

Žlijezde sluzne služe da sluz sluze. Izlučevine sluzne pak imaju izvanredan značaj za razrađenost sklopa našeg bića. Bez sluzi, u našem tijelu zavladalo bi nepodnošljivo trenje, a naš život, ako bi uopšte bio moguć, škripao bi zaglušujuće rukoveti krutosti i hrapavosti. S druge strane, sluz nam, posredstvom našeg čula dodira, priređuje tako živopisan doživljaj gađenja, da nam je nakon takvog iskustva dovoljno da čulom vida prepoznamo bilo šta ljigavo i ljepljivo ili da čujemo pročišćavajući hropac nakupljene sluzi, pa da naš želudac napravi kolut nazad.

Odvratnu stranu doživljavanja sluzavosti, takođe, zapaža i naše tajanstveno duhovno čulo, koje uspostavlja svoja mjerila i vrijednosti u zagonetnoj saradnji sa ostalim čulima. Vođeni ovim čulom, mi ustanovljujemo razlike u dostojanstvu pojedinih vrsta bića, u zavisnosti od neskrivenosti pojavljivanja njihove sluzavosti. Zbog toga, na primjer, gmizavci i vodozemci, u našim očima, uglavnom ne pripadaju uzvišenim duhovnim staležima, koje mogu da dosegnu one biljke i životinje čija sluzavost nije tako nesuzdržano razgolićena pred posmatračem.

Međutim, naše duhovno čulo upušta se u pronicanje u sluzavost bića i onda kada ona nije tako pošteno razgolićena kao u slučaju puža golaća. U ovom smislu, mi međusobno razmatramo sluzavost naših pojedinačnih ličnosti, kroz njihovo ispoljavanje nedosljednosti, nepostojanosti, prevrtljivosti, skliskosti, migoljivosti. Ljudska ličnost doživljena kao ljigava ne može da očuva dostojanstvo svoje sopstvene svrhe, jer takva ličnost odaje utisak da služi samo da sluzi, i da tako omogućuje glatku prohodnost najbezličnijih nagona prema svom zadovoljenju. Tu nema dostojanstvene ličnosti, budući da je ona svedena na sluzav vod htjenja.

Ako je, dakle, s jedne strane, neprestano lučenje sluzi neophodno za podmazivanje našeg bića, a s druge strane, prepuštanje našeg bića bujici sluzi čini od njega ljigavu ličnost, odvratnu i sebi i drugima, onda nam valja redovno ispljuvavati ljigave i skliske izlučevine našeg posrtljivog bića, da se ono ne bi okliznulo, palo, isprevrtalo u sluzi, i tako potpuno uslinavilo dostojanstvo naše ličnosti. Posljedice samostalnog lučenja odražavaju se na ono lučenje koje se javlja u našim međusobnim odnosima. Naše ličnosti, jedne kod drugih, izazivaju raznovrsna lučenja, koja našu osjećajnost natapaju sokovima svakojakih ukusa, od mržnje do ljubavi. Iskustvo ovih krajnosti nudi nam mjerilo za razvrstavanje sluzi na grozomoran ispljuvak i blaženo mazivo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.