Slavko Štimac: Srpskom filmu nedostaju obični ljudi

Srđan Šekara
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Slavko Štimac: Srpskom filmu nedostaju obični ljudi

Voleo bih da se u filmovima koji nastaju na prostorima bivše Jugoslavije više bavimo običnim stvarima i životima običnih ljudi, a ne nekim teškim temama, neretko i sa primesama političkog pamfletizma.

Ovo u intervjuu za "Glas Srpske" kaže proslavljeni glumac Slavko Štimac, koji ovih dana, zajedno sa suprugom, akademskom slikarkom Vesnom Golubović iz Beograda, boravi na Likovnoj koloniji Pale.

Dodaje da ne bismo smjeli zanemariti činjenicu da velika većina normalnog i porodičnog svijeta želi da gleda upravo filmske priče iz kojih ne izbija utisak da na ovim prostorima žive samo neki ekstremi u različitim varijantama.

* GLAS: Igrali ste zapažene, često i glavne uloge u više od 50 filmskih projekata i zapaženih serija, pa ste pozvani i da komentarišete stanje u kinematografiji na prostorima eks-Jugoslavije?

ŠTIMAC: Narod je davno iskovao izreku da "svako vreme nosi svoje breme" i to se potvrđuje i u kinematografiji. U svim novostvorenim državama nešto se radilo, sa manje ili više uspeha, ali moj lični stav je da bi bilo i dobro i korisno za sve, a to se u određenoj meri i događa, da se u još značajnijoj meri obnovi međusobna saradnja, ako ni zbog čega drugog, onda zbog tržišta. Jasno je da tržište od 20-ak miliona ljudi nudi veću šansu za uspeh, nego kada se funkcioniše na prostoru novonastalih država pojedinačno. Ne vidim prepreke za takav pristup, a, uostalom, to se već i dešava.

Znate kako, film je skupa rabota i ako se udruži više strana, onda je sve lakše. Novonastale zemlje pojedinačno su ipak mala tržišta, što ukazuje na to da se teško može izdvojiti veliki novac za dobar filmski projekat, a da se, opet, sa sigurnošću može računati na njegov povrat, da ne kažem zaradu. Bilo je i takvih slučajeva, ali oni su, ipak, bili retki. S druge strane, korisna je komunikacija među ljudima i ja u tome vidim perspektivu ovih prostora.

* GLAS: Možete li povući paralelu između kinematografije bivše Jugoslavije i onoga što je nastalo, ili pak ostalo poslije raspada ove bivše države?

ŠTIMAC: Pa, ne znam baš... Svaka kinematografija ima svoj razvoj i ne bih mogao sada tačno reći gde se nalazimo. Ljudi su jedno vreme bili, barem kada je Beograd u pitanju, pod snažnim opterećenjem posledica sankcija, a nisu izostale ni neke frustracije u drugim sredinama. Jedan broj mladih autora okrenuo se tada temama koje su se bavile jednom vrstom izolacije. Vidim i dobro je što se stvari u tom delu menjaju, ali ne možemo zaboraviti da se gledanjem nekih filmova sticao utisak da samo neki ekstremni ljudi žive na ovim prostorima, bilo da su razbojnici, narkomani, ili oni koji potežu pištolje...

* GLAS: Slavka Štimca generacije pamte kao najpopularnijeg glumca-dječaka sa malih ekrana. Ne čini li Vam se da je sada malo filmova i serija tog tipa, pa tako i junaka sa kojima bi se poistovijetile nove generacije?

ŠTIMAC: Jednom sam se našalio i rekao: Pa, nema ih zato što je porastao Slavko... Ne znam zašto, ali čini mi se da se filmovi o deci i za decu više skoro i ne rade. U moje vreme je toga bilo mnogo više, a moj, da se moderno izrazim "tajming", bio je takav da sam uskakao iz uloge u ulogu i s njima odrastao kao živahan, ali i pravedan i dobroćudan dečak. Ti likovi, osećam i u sadašnjim kontaktima, ostali su u lepoj uspomeni kod ljudi, pa neretko stičem utisak kao da ih asociram na neko, njima drago i lepo vreme.

Evo, skoro su me zvali u Zagreb, jer su uradili digitalizaciju "Vuka samotnjaka", što je jako skup proces, a objasnili su mi da su se za to odlučili da bi stvorili nešto što bi se koristilo kao svojevrsna školska literatura.

* GLAS: Na kraju, šta planirate i možemo li Vas uskoro očekivati u nekom novom projektu?

ŠTIMAC: Trenutno sam slobodan, ali u bliskoj perspektivi planiram učešće u filmskom projektu dobrog i talentovanog reditelja Dejana Zečevića. Još je rano govoriti o detaljima, ali to je nešto što je u pripremi. Čuće se...

Pozorište

Nemam neko veliko iskustvo u pozorištu, tek dve-tri godine početkom 90-ih, ali mi je i to kratko igranje na daskama koristilo. Dobro je da se u životu glumca sve kompletira i smatram da sam u određenoj meri uspeo u tome - rekao je Slavko Štimac.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.