Sječivo

Najstariji ljudski čin sječenja koji mogu da zamislim je presijecanje pupčane vrpce zubima. Nadahnut, valjda, prednjim dijelom zubala koje mu je umetnuto u glavu, drevni čovjek je i sam počeo da proizvodi sječivo. Zarivao ga je u vratove i komadao meso životinja, prosijecao zemlju plugom i sjeckao je motikom, sjekao je travu kosom, žito srpom, drveće sjekirom, klesao kamen... Uperivao je sječivo i upotrebljavao ga u odnosima s drugim ljudima, da bi im se nametnuo ili da bi se od njih odbranio. Koristio ga je i za svojeručno presijecanje niti vlastitog života.

Tokom vremena, dok siječe i siječe, vodu pramcem plovila, vazduh krilima letjelice..., sječivo delje i oblikuje čovjeka koji ga upotrebljava. Ono mu brije lice, noge, pazuhe, prepone i druge dijelove tijela, a unakrsna sječiva krate mu kosu i nokte. Sječivo zasijeca i rasijeca ljudsku kožu, meso ili kost, i tako omogućuje zahvate unutar tijela i glave. U čovjekovom spoljnom izgledu sječivo je vrlo prepoznatljiv činilac, i, takođe, čest putnik u njegovu unutrašnjost.

Sječivo je zasjeklo i u jezik, pa može da naoštri riječi, a oštre riječi opet mogu da nasijeku, presijeku, sasijeku, kao prepad sa čakijom. Na ovakve izazove oštrih riječi, s druge strane, može da se odgovori odsječno, i tako se vode oni razgovori koji izgledaju i zvuče kao mačevanje. Mi, ljudi, jedni drugima, pripremamo zasjede stiskajući za dršku oštru riječ iza leđa, ili potežući je nasumice iz njedara. Međusobno se izazivamo na dvoboje, učestvujemo na javnim nadmetanjima, objavljujemo samostalne vježbe i priređujemo predstave rukovanja oštrim riječima, uzdajući se u potpunosti u prekaljenost sječiva riječi koje izgovaramo.

Zajedno sa svim ovim deljanjem, oštrenjem i šiljenjem čovjeka, sječivo je ponekad uspjelo da postigne zadivljujuću istančanost oštrice njegovog zapažanja. Takva oštrica zaista prosijeca do srži, i kao da to čini s lakoćom. Ona ne bira tkivo u koje zasijeca, njoj je sve podjednako stvarno i bitno, i svaki njen rez je obuhvatan. Tamo gdje prosijeca istančana oštrica zapažanja, ne osjeća se ni bol ni zadovoljstvo od reza, zato što se istovremeno osjeća sve. Kada, poslije takvog reza, čovjek pogleda na sebi mjesto na kojem ga je oštrica zasjekla, jedino što nalazi je ožiljak istine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.