Sjećanje na velikog istraživača života

"Ne osvajamo zemlju, već grumen za svoju stopu, ni planinu već sliku u svome oku, ni more već njegovu gibljivu čvrstinu i odsjaj njegove površine. Ništa nije naše osim varke, zato se čvrsto držimo za nju."

Autor ovog citata, iz romana "Derviš i smrt", Meša Selimović, ugledni književnik, rođen je prije stotinu godina, 26. aprila 1910. godine.

Djelom Meše Selimovića bavio se profesor dr Mirko Skakić, sa Filološkog fakulteta u Banjoj Luci, koji je objavio pet knjiga o ovom književniku.  

Skakić podsjeća da je u svojim romanima "Tišine" (1961), "Magla i mjesečina" (1965), "Derviš i smrt" (1966), "Tvrđava" (1970), "Ostrvo" (1974) i "Krug" (1983) Meša Selimović obradio različite teme i prikazao čitavu galeriju likova.

- Stablo njegove umjetnosti raslo je od reportaža, preko crtica, pripovjedaka i novela do romana. U životu, kao i u književnosti, imao je kriza, sumnji, zastajkivanja, padova i uzleta. Sazrijevao je prirodno i dugo - kaže Skakić.

Prema njegovim riječima, Selimović je prije svega pisac humanista, a njegove romane prožimaju neke zajedničke osobine kao što su, na primjer, lirska nota, refleksije, odnos prema autoritetu i vlasti, povjerenje, pitanje samoće, sumnje i dileme, ljubav, mržnja, piščev odnos prema istoriji.

- Selimović je veliki pisac i veliki istraživač života, čovjeka i njegovih unutrašnjih predjela. U svojim romanima traga za tajnama čovjekova življenja. Preokupiran je problemima ljudske usamljenosti. Svoju pravu stvaralačku zrelost Selimović je postigao svojim romanom "Derviš i smrt" (1966). Čak ni u kasnijim romanima nije dostigao tu visinu - ističe Skakić. 

On nastavlja da je "Derviš i smrt" umjetnička vizija mudrosti, vizija vrhunske vrijednosti i snage u južnoslovenskim, balkanskim, evropskim, pa i svjetskim prostorima. Ovdje je pisac veoma tanano psihološki nijansirao i literarno osvijetlio problem smrti.

- Selimovićev derviš Ahmed Nurudin kao da se nalazi negdje u procjepu Heraklitove dileme: umrijeti od života ili živjeti od smrti. Učinio je zlo, ali je propustio i dobro, i to ga na neki način čini tragično bliskim smrti - ispričao je Skakić.

Događaji u Selimovićevim romanima, ispričao je Skakić (na primjer u romanima "Derviš i smrt" i "Tvrđava"), nižu se uporedo kao i u Andrićevim romanima - hronikama. Pisac uporedo prati Ahmeda Nurudina, Hasana, Ishaka i dr. Svojim komentarima fiksira radnju, a istovremeno određuje vremenske i prostorne koordinate u koje kasnije ugrađuje događaje. Pripovjedač neprestano povezuje zbivanja koja se dešavaju na raznim prostorima, odnosno situacije koje se razlikuju po svojoj atmosferi.

- U opisu postupaka i raspoloženja Selimović je svoje likove dao tematski i strukturalno. Tematska analiza likova otkriva nam ljudske osobenosti i njihovu široku postavljenost, a strukturalna analiza likova otkriva način na koji su oni literarno osmišljeni i uobličeni - rekao je Skakić.

On kaže da se Selimovićev pristup u oblikovanju likova temelji na postupcima koji, prije svega, otkrivaju njihovu emotivnu, osjećajnu i misaonu slojevitost. Pisac pažljivo slika stanja svojih junaka (npr. Ahmeda Nurudina), njihovo duhovno ustrojstvo, stanje svijesti, reakcije, asocijacije i razna razmišljanja podstaknuta spoljnim događajima.

- Meša Selimović je manje poznat kao književni kritičar i zbog toga što su njegovi romani "Derviš i smrt" (1966) i "Tvrđava" (1970) zasjenili ostalu njegovu djelatnost. Prve kritike Selimović je počeo pisati 1948. godine, u 39. godini života, prikazom novoobjavljenih knjiga - istakao je Skakić.

Kako je Skakić rekao, Selimović je u svom kritičko-esejističkom razvoju prošao kroz četiri karakteristične razvojne faze. Prva obuhvata kritičko-esejističke radove (1948-1950), druga zastajkivanje, ćutanje, padove i kritička traženja (od 1950. do kraja 1960. godine), treća kritička traženja i četvrta kriterijum umjetničkog u vrednovanju književnog djela i uspon u pisanju književno kritičkih radova (1964-1975).

- Selimović ima izuzetno važnu ulogu u književnom životu svoga vremena. Osjećajući književno djelo jednoga pisca u svjetlosti istorijske perspektive, isticao je njegov značaj u opštem razvitku književnosti u južnoslovenskim prostorima. Analizirajući književno djelo, objašnjavajući i ocjenjujući njegove nedostatke i vrijednosti - smatra Skakić.

- On se zalagao za istinu umjetnosti, njen društveno-progresivni značaj, služenje narodu, razumni smisao života i slobodarske snage, najizrazitije u prvoj fazi. U Selimovićevim očima umjetnost preobraća čovjeka, ona je pravo i duboko poznavanje prošlosti i sadašnjosti (realizam i duh bolje i ljepše budućnosti. Upravo takvo shvatanje je branio Selimović - istakao je Skakić.

On kaže da je Selimović bio protiv tiradno-estradnih stihova.

Meša Selimović je filozof jednog vremena. On pravi razliku između prave, naučne kritike, zasnovane na naučnim shvatanjima umjetnosti, jasne i konkretne, od nenaučne kritike koja se drži "zlatne sredine" i koja često svoje sudove završava sa: "možda", "daje nadu" i sl. - zaključio je Skakić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.